Sjećate li se Skunk Anansie, benda koji je iznjedrio “Hedonism” jedan od najvećih britanskih rock hitova devedesetih s karizmatičnom ćelavom Skin prodorna glasa sa čačkalicama u kapcima? Netom prije povratničke turneje i kompilacije najvećih hitova “Smashes And Thrashes“ posjeli smo basista Richarda Lewisa – Cassa i priupitali ga zašto se vraćaju, odnosno zbog čega su otišli u trenutku najveće slave.
Skunk Anansie su debitirali 1995. albumom “Paranoid And Sunburnt” i odmah se postavili kao inteligentan rock bend s tekstovima koji kritiziraju politiku i religiju. Primjer prve kontroverze koji ih je lansirao među najtraženije britanske glazbenike bio je “Selling Jesus“, a jednak uspjeh polučili su je “I Can Dream” i “Weak“.
Već iduće godine uslijedio je “Stoosh” s kojeg je skinut vjerojatno njihov najveći hit “Hedonism“. Inteligentna frontwoman afričkog porijekla Skin u nadolazećim je hitovima poput “Charlie Big Potato” pokazala i svoje glumačke sposobnosti, dokazavši svijetu kako nije tek isprazna manekenka koja pozira, već emancipirana glazbenica i žena brojnih talenata.
Posljednji album “Post Orgasmic Chill” objavljen 1999. godine promovirali su pune dvije godine, nakon čega su odlučili razići se, te se posvetiti vlastitim projektima.
Cass, lijep pozdrav! Kako si?
Dobro, evo baš smo nedavno započeli s gažama za zagrijavanje. Svirali smo tri koncerta u Engleskoj, tri u Njemačkoj i jedan u Bruxellesu, a jučer smo se baš vratili iz Italije. Dosta smo ondje promovirali turneju.
Možeš li nam objasniti kako je došlo do ponovnog okupljanja?
Pa već smo neko vrijeme razmatrali tu ideju, a naša je stara izdavačka kuća odlučila objaviti kompilaciju najvećih hitova pa nas je to potaknulo da se svi nađemo, raspravimo mogućnost okupljanja i prekinemo svoje projekte koje smo u tom trenutku radili.
Svi smo bili jako zaposleni sa svojim projektima, ali kad smo se našli u istoj prostoriji svi zajedno, sve je to stalo jer smo se uvijek dobro slagali i jednostavno smo odlučili nastaviti kao bend i promovirati taj album.
Kažeš kako ste svi u jako dobrim odnosima, no koji je onda razlog razilaženja 2001.?
Nastali smo 1993. godine i otada smo neprestano išli na turneje i snimali albume, a to je trajalo barem devet od dvanaest mjeseci godišnje. Punom brzinom, svake godine. Do 2000. godine smo postali iscrpljeni, strast je polako nestala i jednostavno nam je trebao odmor od posla jer smo stalno bili u poslu.
Ali, ako se ne varam, ni tada niste prestali s radom, već ste se posvetili svojim vlastitim projektima.
Da, svi smo imali svoje projekte, ali nijedan nije bio rađen tom brzinom i intenzitetom kao Skunk Anansie. Bili smo bend, što smo voljeli biti, a to je podrazumijevalo konstantne turneje, koncerte, snimanja. Naš raspored je bio toliko zahtjevan i hektičan da smo morali snimati albume tijekom turneja.
Čemu onda povratak s albumom najvećih hitova umjesto, recimo, novim albumom koji bi koincidirao s ovim?
Razlog je, kao što sam spomenuo, naša izdavačka kuća, a to je bolja ideja jer bismo ovako izašli s projektom na kojem smo svi zajedno radili. Kad smo krenuli u to shvatili smo da imamo puno nedovršenog posla i, da ti odmah kažem, bit će novog albuma jer smo sada zauvijek zajedno. Idući album objavit ćemo već iduće godine.
Pa to su super vijesti. Ako već planirate novi album, hoće li zvuk na njemu biti doista drukčiji kao što je slučaj s novim singlom “Squander“ – potpunim preokretom u odnosu na vaš dosadašnji zvuk?
Ne bih rekao da je potpuni preokret, već da je evoluirao od onog trenutka gdje smo stali, jer imali smo devet godina pauze. Nastavljamo gdje smo 2001. stali, ali otada smo svi iskusili puno toga kao glazbenici i umjetnici. Tako da će zvuk biti drukčiji, ali nećemo se sad pretvoriti u neki techno bend.
Možeš li nam reći koji su vam planovi za turneju?
Turneja će trajati samo u studenom jer već u prosincu imamo zakazan odlazak u studio gdje ćemo raditi na novom albumu, tako da zasada nakon studenog nemamo u planu svirati.
Zbilja šteta jer smo pomislili kako biste mogli svratiti do Hrvatske za vrijeme ove kratke turneje…
Znaš, zbilja sam pokušao dogovoriti dolazak u Hrvatsku, ali nismo se mogli dogovoriti s agencijama i promotorima jer doći u Hrvatsku znači veliki financijski izdatak, a s ograničenim financijama nije bilo moguće doći do vas.
U redu, onda se nadamo dolasku nakon objave novog studijskog albuma.
Definitivno radim na tome jer želim doći u Hrvatsku.
Moram priznati da me nedavno šokiralo kada sam čuo da će pjesma “Brazen” biti uključena u novo izdanje video-igrice “Rock Band 2”, što mi je čudno za bend poput vašeg. Što misliš o tome?
Mislim da ne razumijem što te šokiralo. Pa to je samo video-igrica i jedan od načina da promoviraš svoj bend. Glazbena se industrija toliko drastično promijenila da prodavanje ploča više nije jedini način da opstaneš, dakako, zbog ilegalnog downloada i pristupa Internetu. Zato moraš naći način da promoviraš album.
Kad smo krajem ljeta objavili drugi singl “Because Of You” u dva dana smo imali preko 20.000 ilegalnih downloada, što je dobro i loše jer si barem svjestan da toliki broj ljudi želi tvoju muziku, ali s druge strane…
Pitao sam to pitanje jer mnogi glazbenici smatraju da je to jednostavno prodavanje samoga sebe.
Putem video-igrica? Ne slažem se uopće. Svaki medij je dobar jer živimo u multimedijalnom dobu. Prodavanje bi bilo davanje pjesme radio postaji koja vrti samo pop glazbu. Prodavanje bi bilo pisanje pjesama samo za video-igrice.
Spomenuli smo neke druge projekte, pa me zanima radiš li na čemu trenutačno osim na povratku Skunk Anansie?
Da, radim na nekoliko stvari trenutačno kao producent, a ne kao glazbenik u bendu. U principu je za neke nove glazbenike koji će objaviti svoja izdanja iduće godine, kao što su Angelina Dove.
Za kraj, zanima me imaš li vremena baviti se fotografijom? Poznato je da si prije puno fotografirao.
Ne bavim se toliko glazbenom fotografijom, iako sam neke stvari napravio. Više se bavim za sebe, a možda uskoro bude i nekakva izložba.
