Na današnji dan, 14.12.1994., u to doba bivši pjevač grupe Iron Maiden, Bruce Dickinson, je s pratećim bendom Skunkworks održao koncert u Sarajevu. U to doba grad je bio u neprijateljskom okruženju gotovo 1.000 dana i na njega je s položaja Vojske Republike Srpske i njoj pridruženih formacija u prosjeku padalo između 2.000 i 3.000 granata na dan. Zamisao o koncertu neke svjetske zvijezde u opkoljenom Sarajevu se rodila kod časnika UN majora Martina Morrisa, a veliku pomoć je imao kod glavnog zaštitara-vatrogasca Trevora Gibsona, također tada zaposlenog u UN-u koji se inače danas bavi muzičkom produkcijom. Prije Dickinsona u Sarajevo se usudila doći samo folk-heroina Joan Baez, u travnju 1993., a prije nego što je Dickinson prihvatio, poziv je odbio sastav Motorhead. Dickinson, gitarist Alex Dickson, basist Chris Dale i bubnjar Alex Elena su bili informirani o ratu u Bosni i Hercegovini, ali nisu bili do kraja svjesni kako to uistinu izgleda u Sarajevu. “Stvarno nisam mislio da će nas pustiti da odemo u pravi rat… ali tamo je bilo mnogo više nego pravi rat. Bilo je zastrašujuće.”, rekao je Dickinson za Kerrang.

Ionako ludu zamisao su okolnosti učinile još luđom: Morrisov pretpostavljeni, general Michael Rose je zahtijevao da se koncert otkaže zbog loših uvjeta transporta, no to više nije bilo opcija: Dickinson i njegov prateći bend su već bili u avionu na putu za Split, odakle su se kamionom organizacije Serious Road Trip (prvotno je bilo planirano helikopterom UN-a) otputili prema Sarajevu. “Kad si se zadnji put vozio kamionom na nastup?”, pitao je netko Dickinsona u vrijeme truckanja. “Mislim, 1980/81., dok sam još bio u Samsonu”, odgovorio je Bruce u filmu “Scream For Me Sarajevo“, vozeći se u jarko žutom kamionu koji je na ceradi imao motiv Ptice Trkačice (inače, vozila u vrijeme rata bi trebala biti što neupadnije obojena).

Muziku podržava

Vožnja preko beskrajno hladnog Igmana (po noći i po “ničijoj zemlji”) je bila ogroman izazov, i pjesme kao što su “Run to the Hills” i “Fear of the Dark” mogao je iskusiti na jedan naturalistički način, ali to je bio tek uvod u ono što će doživjeti u Sarajevu: zamračenja, redukcije struje i vode, nestašice hrane, natpisi “pazi snajper”, susreti s djecom koja su izgubila svoje roditelje bile su slike ratnog Sarajeva. “Došli smo u sirotište, bilo je djece koja nikad nisu vidjela gitaru. Malo smo zasvirali, bubnjar je zapljeskao u ritmu, a djeca su “prepoznala igru” i pala kao pokošena, vrlo realno kako ljudi padaju kad su pogođeni. To je bila njima igra. Njima je pljeskanje bilo povezano s pucnjavom mitraljeza.”, rekao je još Dickinson za Kerrang. Tada dvadesetogodišnji Alex Elena je bio toliko šokiran situacijom da je ljudima koji su ga pitali za pomoć dao sav novac koji je imao sa sobom. Bruce je pak upitao jednog od lokalnih muzičara kako vježbaju u vrijeme kad nema struje. “Vježbamo duhom”, glasio je odgovor. “Moj Bože, vjerujem ti”, s poštovanjem je rekao Dickinson.

Koncert je bio održan u Bosanskom kulturnom centru, karte su bile besplatne, početak je bio zakazan relativno rano za sadašnje običaje, već u 18 sati. Prije Dickinsona su nastupile dvije predgrupe, Almanah i Sikter, a set-lista ista kao i na netom završenoj europskoj turneji.

1. Cyclops
2. 1000 Points of Light
3. Born in ’58
4. Gods of War
5. Change of Heart
6. Laughing in the Hiding Bush
7. Hell No
8. Tears of the Dragon
9. Shoot All the Clowns
10. Sacred Cowboys
11. Fire
12. Son of a Gun
13. Tattooed Millionaire

Sam koncert je, prema kazivanjima svjedoka i sudionika događaja (koja su objavljena u filmu “Scream For Me Sarajevo”) bio pun veličanstvene energije između izvođača i publike, a neki će čak naglasiti da je za njih, žitelje tada okruženog Sarajeva koncert Brucea Dickinsona i njegovih Skunkworksa označio kraj rata. Bio je to posljednji koncert na turneji kojom je promovirao solo-album “Balls To Picasso”.

Dickinson je poslije priznao da mu je koncert u Sarajevu promijenio način na koji je gledao na ljude, život i smrt, u svojoj biografiji “Čemu služi ovaj gumb” detaljno opisuje to putovanje, neke je doživljaje s putovanja u Bosni opisao u pjesmi “Inertia”. Alex Elena je izdao kolekciju fotografija ratom opustošenog Sarajeva, a Chris Dale je možda otišao najdalje – značajan dio svoje memorabilije je prodao (ili još uvijek) na eBayu u korist humanitarne zaklade koja pomaže djeci Bosne i Hercegovine. Na neki način Dale je dao povod za snimanje filma “Scream For Me Sarajevo” kad je na stranici metaltalk.net u tri dijela ispričao što je sve doživio tijekom tadašnjeg putovanja u glavni grad Bosne i Hercegovine, što je pak nadahnulo Jasenka Pašića na istraživanje i realizaciju ideje za dokumentarni film.

Svi su se akteri ovog događaja ponovo okupili u Sarajevu na 21. obljetnici održavanja koncerta, 14.12.2015., a u studenom 2018. je donesena odluka da Bruce Dickinson postane počasni građanin Sarajeva. U jednom danu heavy metal je nadjačao metal iz bombi, šrapnela, metaka i gelera.

874 Shares
Muziku podržava