Dva najveća medijska šoka ovaj tjedan izazvali su David Bowie s novim videospotom “The Next Day” i kritikom Crkve, i hrvatska Vlada s 40 milijuna kuna utrošenih na novu mobilnu telefoniju. A ‘pametni’ telefoni i doslovno su medijska stvar, pogotovo u rukama pametnih ljudi, mada u ovakvom milijunskom slučaju mogu biti i šok.
Naizgled nepovezano, ali ipak ima veze. Naime, ako se Bowie kao ozbiljno bogat čovjek mora baviti temom korupcije u Crkvi, onda nešto ne štima? Za očekivati je da nema nekog interesa u tome osim da dodatno privuče medijsku pažnju i, naravno, umjetničkih i moralnih, da veli ono što ga zanima.
Skinite Bowieja za Vladu i sindikate
S druge strane, kod nas je osjetljivost na te i slične probleme toliko niska da se ni Vlada ni Crkva ne bave onim čime bi trebali, spašavanjem naroda od gladi. I dok je Crkva bogata i ozbiljnim ovozemaljskim stvarima, kakva je to kvragu ‘socijaldemokratska’ ljevica na vlasti kad narodu veću utjehu predstavljaju sindikati, makar i s vodstvom u skupim (meni ružnim, nikada nisam volio odjeću s etiketama) majicama? Bar da obuku neke poderane kao Bowie? Svima je jasno kako ljevice više nema nigdje osim u pričama i – videospotovima.
U takvoj situaciji 40 milijuna kuna za nove telefone vladinih službenika najbolje je, da ne popizdite skroz, shvatiti kao gestu modernizacije. Vele da možda neće potrošiti svih 40, nego možda i manje, ali, s druge strane, nije nelogično pitati se što ako bude više od tih 40? Jedna od bitnih stavki je i usluga prijenosa podatkovnog prometa, dakle ‘daunloud’, vrijedan sedam milijuna kuna, pa bi im tu mogli preporučiti da si svi skupa ‘skinu’ novi Bowiejev videospot i prouče ga.
God Save The Queen i Bowieja
Ako ga nađu, jer je još jučer zabranjen, ali ima ga. Naime, Bowie se susreo s ozbiljnom cenzurom pa je i na jubitu nakon sat vremena pisalo “Ovaj je zapis uklonjen jer je njegov sadržaj kršio uvjete pružanja usluge YouTube“. Pričalo se da je problem nešto krvi iz stigmi Marion Cotillard – inače dobitnice Oscara za ulogu Edith Piaf – ali to je zanemarivo. Svaki niskobudžetni hollywoodski film ima više krvi i nasilja a visokobudžetni pogotovo.
Bowie je autor priče a redateljica Floria Sigismundi (film “The Runaways”), koja je s Bowiejem već radila na videospotovima “Little Wonder”, “Dead Man Walking” i nedavnom “The Stars (Are Out Tonight)“. Znači, sve skupa je ozbiljna ekipa i priču smo već vidjeli i tu oko nas. I tako je Bowie sa 66 godina postao provokativniji od cijele alternativne scene, izazvavši šok poput Sex Pistolsa s objavom “God Save The Queen” na kraljičin jubilej. A mislili smo da nas danas više ništa ne može iznenaditi. Pa još od Bowieja? Ako ga ne spasi kraljica, Bože spasi Hrvatsku i Bowieja, jer svima nam treba pomoć.
Bare, Prlja i Madonna
U takvoj situaciji zgodno je primijetiti da kod nas ima pozitivnih pomaka; nije bilo cenzure u slučaju Let3-a i “Hvala tebi, Kriste” ili “Teških boja” Bareta i Majki, iako je i u tim estetski odlično riješenim videospotovima Bare bio zamalo na križu a Prlja nosio svećeničku odoru. Doduše, Bowie je još radikalniji i videospot “The Next Day” ne ostavlja sumnje o poruci.
Čak je i Madonna, davno, s “Like A Prayer” i tamnoputim Kristom prošla lišo spram Davea. Ali on je to htio, teško je sumnjati da nije pretpostavio kakve će biti reakcije, stoga je priča još zanimljivija.
Na pravoj i krivoj strani
Sumnjam da će Bowie kod nas najebati kao Dylan kad je rekao ono o Hrvatima, ali svi koji vole širokopotezne hitove a la “Let’s Dance” sad si mogu plesati na laganoj vatrici. Mada i tamo je govorio o bijelcima koji ugnjetavaju Aboridžine, nije taj Bowie bezopasan. I nije to sve došlo iznebuha; imao je Bowie 1993. na odličnom soundtracku za BBC-jevu seriju “The Buddha Of Suburbia” pjesmu “Sex And The Church”.
Par godina kasnije u videospotu “Hello Spaceboy” s Pet Shop Boysima bio je odjeven u svećenika i nosio štikle, tek da malo provocira. I taj kostim može se vidjeti na aktualnoj izložbi “David Bowie Is” u londonskom muzeju Victoria & Albert, pa se ne može reći da je ‘kostim’ za “The Next Day” nelogičan, mogu ga odmah dodati u muzej.
Glumio je i Poncija Pilata u filmu Martina Scorsesea “Posljednje Kristovo iskušenje” a sad je na drugoj strani, ispravnoj rekli bismo, kao Isus. Ima logike.
Bowie i “Fine mrtve djevojke”
Moram priznati da nisam puno mislio o “Sex And The Church” dok zadnjih godina nisu zaredale priče o pedofiliji, pa o “Svećenikovoj djeci” i tako dalje i tako bliže. Moram priznati da mi je kao klincu na vjeronauku bilo dobro, pored lijepih priča jeli smo fine kolače i igrali stolni nogomet. Ali moram i priznati da sam nedavno na jednoj krizmi shvatio da je to najbliže što sam ikad prišao do “Sex And The Church”. Toliko minica i polugolih žena i curica nisam vidio odavno na jednom mjestu, kamoli u crkvi. Vremena su se promijenila, čemu lažni moral. Bowie je to samo pokazao, zašto bi to bilo šokantno u videospotu a uživo uobičajeno?
Kako je to kad vas cenzuriraju sa 66 godina? Mora da se umjetnik osjeća ponosno. To bi bila respektabilna vijest i za nekog mlađeg izvođača, podignuti ovakvu paniku nešto znači i nije lako u nezainteresiranom svijetu. I tako je Bowie nadrapao kao i plakat za “Fine mrtve djevojke”, dobio je publicitet i prodao još koji primjerak albuma, a na kraju je i u videospotu dobio ‘šore’. Pogledajte video do kraja, sam kraj je bitan.
Ide li Bowie nekamo?
“The Next Day” je pored prašine koju je podigao pokazao da i forma izraubanog glazbenog videospota još može biti provokativna umjetnost i funkcionirati jako i izravno, te inteligentno skrivati sofisticirane detalje. Tim više jer tekst pjesme veli “Here I am, not quite dead“, pa onda “And the next day and another day” i time artistički opravdano korespondira s pričom o Isusovom uskrsnuću. Nije to sve bez veze.
Ima i zgodne simbolike koju mnogi vjerojatno nisu primijetili od osnovnog video-šoka. U prvom kadru na vratima u mraku stoji natpis Decameron (dolazi od grčkih riječi koje znače ‘deset dana’) i Boccacciove priče odvijaju se u razdoblju od deset dana. Treba li idućih deset dana očekivati nove Bowieje akcije osim porasta ‘akcija’ na tržištu?
Osim toga, danas je Uzašašće, dan Isusova odlaska na nebo nakon Uskrsa pa možda kraj videospota i Bowiejev pozdrav “Thank you everybody” i nagli nestanak znače da i on negdje ide? Prekida karijeru na idućih deset godina? S njim nikad ne znaš…
