Bend koji je osnovan 1998. kao projekt, možda i kao razbibriga mladog, tada osamnaestogodišnjeg Gusa G.-a (pravim imenom Kostas Karamitroudis), s godinama je postao jedan od značajnijih heavy metal imena.
No početak nije na to ukazivao, a razlog tome ležao je u činjenici da
je perspektivni Gus bio angažiran u nekoliko bendova, a manje je vremena
posvećivao Firewindu, s kojim je na početku karijere snimio tek demo
“Nocturnal Symphony”.
Pravi početak za Firewind bio je 2002., kada je objavljen prvi album “Between Heaven And Hell“, kada je skrenuo ozbiljnu pozornost na sebe i najavio da ima perspektivu. Već iduće, 2003. godine, objavljen je drugi album “Burning Earth“, a 2005., kada je već u potpunosti bilo jasno da Gus fokus svih svojih aktivnosti s Dream Evil, Nightrage i Mystic Prophecy u potpunosti prebacuje na Firewind. Tada izlazi treći album “Forged By Fire“, na kojem se nastavljaju česte personalne promjene, te na ključnom mjestu, onom pjevača, Chitral ‘Chity’ Somapala mijenja Stephena Fredricka.
No ni on se nije dugo zadržao, odlazi brzo nakon izlaska albuma, pa iz Time Requiema stiže Apollo Papathanasio, što se pokazalo punim pogotkom. Njegovim dolaskom stvorio se čvrsti kostur benda koji se sastojao od jedinog stalnog člana, Gusa, basista Petrosa Christodoulidisa, pristiglog 2003., te Boba Katsionisa (Casus Belli, Fatal Morgana, Nightfall, Septicflesh…), koji stigao prije albuma “Forged By Fire“, 2004. godine, i od Gusa preuzeo klavijature, ali i pojačao gitarističku ‘konkurenciju’.
Naslovnicu je radio Gustavo Sazes, vaš dugogodišnji partner. Ima li naslovnica veze s tematikom albuma, s njegovim imenom?
Gustavo je uhvatio cijelo mračno/pesimistično raspoloženje koje smo htjeli imati, ali kip raste kroz pepeo kao iskaz pobune, borbe protiv vjerojatnosti i stoji visoko nad svima. Ovo je stvaran kip koji smo fotografirali za ovu namjenu, negdje na putu u Portugalu.
Reci nam nešto o tekstovima pjesama…
Ja sam ne sudjelujem u tom području, ali još jednom da kažem, tekstovi postoje zato da nešto kažu, a ne da samo popune praznine unutar glazbe. Apollo uvijek piše na jednostavan način, još uvijek pokušava koristiti različite riječi i načine pjevanjem i mislim da pjesme poput “Few Against Many”, “Edge Of A Dream” i “Glorious” mogu dotaknuti mnogo ljudi. One su moji favoriti.
Mislim da je album dosta raznolik. Ima snažnih progressive/power/heavy pjesama, poput “Losing My Mind”, na “Another Dimension” ima speed-power dijelova, u “Glorious” se osjeća dodir hard rocka, “Wall of Sound” je himnična pjesma… Kako bi ukratko opisao album?
To je dobar klišej što kažeš, ali mislim da je raznolikost oduvijek bila glavno oružje u ‘arsenalu’ Firewinda. Uvijek smo imali različite pjesme, ali uvijek, bez obzira na sve, možete slušati nekoliko sekundi i reći ”Da, je to Firewind!”. Mislim da je to najvažnija stvar koju smo postigli tijekom godina. Ja bih samo rekao da je ovo moderan melodic metal album.
Za “Wall of Sound” ste snimili videospot. Gdje je sniman, s kojeg su koncerta kadrovi?
To je napravljeno od strane čovjeka koji je također radio videospotove za Ozzyevu turneju, mladi i vrlo talentirani filmaš Colin Marshall. Snimka koju vidite je s dva naša luda showa u siječnju prošle godine u Ateni i Ioannini, u Grčkoj. Ljudi ovdje su ludi!
Jedna od zanimljivijih pjesama na albumu je melankolično/emocionalna balada “Edge of A Dream”, u kojoj gostuje Apocalyptica. Zanimljiva suradnja. Kako je došlo do nje?
(smijeh) To je bilo vrlo zanimljivo iskustvo. Napisao sam ovu pjesmu u svojoj kući samo nekoliko sati prije Apollovog odlaska u zračnu luku i povratka kući. Tada sam je poslao Gusu i on je rekao “Ok, ne znam sviđa li mi se toliko“! Tada je rekao “Ok, ‘ajmo to napraviti, ali sa stvarnim violončelima. Zašto ne bismo pitali da nam to napravi Apocalyptica?“. I naravno da se to činilo kao luda ideja, ali onda smo kontaktirali njihov menadžment, izgleda da im se pjesma dopala i snimili su svoje nevjerojatne dijelove. Kad smo ih izmiksali s našom pjesmom znali smo da je remek-djelo!
Firewind ima prekrasne gitarske melodije. Radite li mnogo na gitarama kada snimate album?
Mislim da Gus svira izravno iz srca. Sviramo uglavnom instinktivno u cjelini. Ono što čujete je istinito i iskreno. On radi mnogo više na perfekciji pjesme, ne toliko solo ili melodiju. To je stvar koja teče izravno iz njegovog uma. I mi to volimo.
Osim gitare, sviraš i klavijature. Je li to teško uskladiti, pogotovo na koncertima?
To mi je omiljena stvar, prebacivanje između instrumenata ili sviranje oba u isto vrijeme. Osim cool faktora koji to dodaje bendu, ponekad se stvarno radi i o našem zvuku, a uzrok tome je što vidite pet osoba, a može se čuti šest instrumenata! I nije da je to teško napraviti, jer nakon što sam na studiju diplomirao crkvene orgulje, gdje sam izvodio neke 30-minutne Bachove komade i fuge s obje ruke i noge, ovo izgleda prilično jednostavno za mene.
Sviraš li još neki instrument?
Osim bas gitare (i to poprilično gitarista može (smijeh)), ja sam profesionalni producent, aranžer, učitelj i redatelj. U sve to sam poprilično uključen i zauzet.
Gus nastupa s Ozzyem. Koliko to znači za njega osobno, a koliko za Firewind?
Mislim da bi Gus na to mogao bolje odgovoriti. Zasigurno, to je bio božji dar koji je pao s neba, a kako je Gus radio s Ozzyem, to je skrenulo pogled prema Firewindu, što se bez toga ne bi dogodilo.
Gledao sam Gusa prošle godine na Wackenu i oduševio me. Mislim da je u ovom trenutku najbolji metal gitarist…
Sviram s njim osam godina i mislim da je jedan od najboljih metal gitarista i definitivno najbolji primjer profesionalnog glazbenika. Mislim da će u budućnosti biti jedan od ‘onih’ dečki. Znaš… među nekoliko najvećih koji su ikada svirali ovaj instrument.
Apollo, vaš pjevač, po mom sudu, ubraja se među pet najboljih metal pjevača današnjice. Što ti misliš?
Slažem se s tobom još jednom. Svi u Firewindu jednostavno volimo njegov glas i njegove vokalne ideje. Ali najviše od svega njegovu jednostavnu i zabavnu osobnost. Jedan je od najskromnijih i najjednostavnijih momaka.
Firewind je u ovom sastavu (osim bubnjara) gotovo sedam godina i snimili ste četiri albuma. Koliko je za bend važno da se članovi ne mijenjaju?
To je najvažnije. Mi smo obitelj. Znamo što želimo i kako to postići. Nema problema, nema nesporazuma. Imamo povjerenje u Gusa kao našeg lidera i to nam donosi pravu slobodu da napravimo sve što želimo u bendu, umjesto da svatko od nas pokušava biti pjevač, ako znaš što mislim. To je vrlo važno.
Da, shvaćam. Koji bi album, osim novog, posebno izdvojio? Meni je recimo, vaš najbolji album “Days Of Defiance“.
Slažem se s tobom još jednom (smijeh)! Vjerujem da taj album ima najviše dobrih pjesama koje smo ikada napravili na jednom albumu. I ima jednu od mojih omiljenih pjesama Firewinda, “Cold As Ice”.
Pripremate se za veliku turneju. Bit će nastupa na ljetnim festivalima, a na jesen i u dvoranama. Postoji li neki grad/mjesto koje te posebno raduje? Negdje gdje ćete prvi put svirati ili gdje se s veseljem vraćate?
Definitivno bih volio svirati u Latinskoj Americi. I definitivno Hrvatska i Rusija. Znaš, ja sam učio ruski jezik kad sam imao osam godina. Ne znam zašto, ali sam to učinio.
Grčka metal scena vrlo je snažna. Poznatija je ipak po ekstremnijim bendovima kao što su Septicflesh, Rotting Christ, u zadnje vrijeme Suicidal Angels. Kako se vi, kao melodičniji bend, osjećate među njima? Čija je publika brojnija?
(smijeh) Rekao sam ti… mi smo ‘few against many’.
(smijeh) I za kraj, reci mi s kojim bendom bi posebno volio svirati i zašto?
Ja samo želim svirati svoju glazbu i biti sretan s tim. Ne tražim karijeru svirajući tuđu glazbu. To bi mi moglo donijeti novac, ali me ne bi u potpunosti zadovoljilo, osim ako bi to bilo za… Dream Theater… (smijeh)! Ali stvarno ne bih želio biti njihov član, više volim biti njihov fan. Zbog toga se osjećam super.
