Dojmljiva proslava desetljeća rada i oproštaj s Apollom

Firewind je objavljivanjem live uratka proslavio desetu obljetnicu postojanja, odnosno izlaska debi albuma “Between Heaven and Hell”.

“Apotheosis – Live 2012” im je drugi live album, nakon sjajnog “Live Premoniton” iz 2008. godine, koji je popratio jedan od njihovih najboljih studijskih albuma “The Premonition”, dok je ovaj objavljen godinu dana nakon aktualnog “Few Against Many”.

I za razliku od prethodnika, novo koncertno izdanje izašlo je ‘samo’ u audio formatu. Sama grčka riječ ‘apotheosis’ ima značenje glorifikacije subjekta do razine božanskog, a naziv je osmislio gitarist benda Gus G. dok je pokušavao izraziti svoje osjećaje o održavanju nastupa u rodnoj zemlji i diljem Europe.“Apotheosis” se sastoji od sedamnaest pjesama koje su snimljene na posebnom, slavljeničkom showu u Grčkoj, te na posljednjoj europskoj turneji “Few Against Many” prošle godine. Ovo izdanje također je posljednje s vokalom Apollom Papathanasiom, koji je napustio bend zbog nemogućnosti održavanja kontinuiteta nastupa na koncertima i turnejama, a koji se sada pridružio Spiritual Beggarsu kao stalni član. Od tada njegovo mjesto na live nastupima privremeno zauzima Kelly Sundown Carpenter (Adagio, Beyond Twilight), a koga je Firewind namijenio za Apollova zamjenika i hoće li idući album pratiti dosadašnju Firewindovu formu, ostaje čuti i vidjeti. Nakon silnih promjena u postavi benda, nadamo se bez razočaranja.

Najveći broj odsviranih pjesama, njih pet, dolazi s posljednjeg albuma “Few Against Many”, a četiri s pretposljednjeg “Days Of Defiance”, dok su s ranijih albuma “The Premonition” i “Allegiance” odsvirane tek po dvije ili tri, te jedna s “Between Heaven And Hell”. Odabir pjesama na prvi pogled može biti pomalo i razočaravajući, budući da bi album trebao predstavljati presjek čitave karijere i osvrt na sve albume, a na kraju više zvuči kao tipičan live nastup u svrhu promocije posljednjeg albuma.

Tako se već i na sam prvi pogled na popis pjesama može uočiti da nedostaju neki sjajni uraci, no zato se može čuti i jedna pjesma napisana dok Apollo nije bio u bendu, dakle u drukčijoj izvedbi, “Between Heaven And Hell”. Album otvara sjajna, himnička “Head Up High” i tijekom nje, a i svih ostalih pjesama, doista se može osjetiti energija publike, mogu se čuti vriskovi najvećih fanova i konstantno podržavanje tijekom pjesama, čak i pjevanje kompletnih pjesama. Standardno dobre izvedbe gitarista Gus G-a, te multitalentiranog gitarista i klavijaturista Boba Katsionisa upotpunjuju energični nastup, a ni Apollo vokalno ne zaostaje. Sam zvuk sasvim je pristojan, dovoljno čist da se može uživati slušajući album, a s druge strane i s minornim pogreškama da se ne zaboravi da je to ipak live album.

Neki od hitova koji su bili najbolje podržani su “Head Up High”, “Wall Of Sound” “Allegiance”, “Edge Of A Dream”, “Mercenary Man” i “Falling to Pieces”. Tu se našla i obrada “Maniac” sa soundtracka “Flashdance”, koju Firewind često izvodi na nastupima, iako možda i nije jasno zašto, jer su tu mogli uključiti neki od većih hitova za koje se osjeti da nedostaju, tipa “Angles Forgive Me” ili pak “Breaking The Silence”, kako bi i izbor pjesama bio što šarolikiji. Instrumental “SKG” još jednom potvrđuje vještine gitarista Gusa, pa još jedan gitarski, te solo na pianu, dobar je uvod u još bolju, nježnu baladu “Edge Of A Dream” čije su dijelove na violončelu ovdje zamijenile gitarske solaže.

Na kraju, “Apotheosis – Live 2012” ispunjen je emocijama, snagom i žestinom, kako i priliči jednom ‘obljetničkom’ albumu, a za mnoge fanove Firewinda može se ubrojiti u jedno od važnijih izdanja s obzirom da je u pitanju posljednja snimka s Apollom, najboljim pjevačem kojeg je Firewind imao.