BJUZ (bilo jednom u Zagrebu) je bend nastao početkom 2007. godine, a idejni začetnici su Ivan Tikvicki i Josip Konfic koji su tijekom studija okupili glazbenike iz raznih dijelova Hrvatske.
Glavni glazbeni pravac je fusion, a od 2012. godine bend nastupa u trio postavi: Tonći Sviličić (gitara), Nikola Bregović (bas gitara) i Josip Konfic (bubnjevi). Za uho su mi zapeli upravo zbog fuzije rocka, world musica, jazza, bossa nove, funka i sl. 
Sviraju autorsku instrumentalnu glazbu kojom su me osvojili i još jednom dokazali da je ponekad zaista dovoljna samo izvrsno odsvirana – glazba. Kako zvuče možete provjeriti već 17. listopada u zagrebačkom caffe & night baru Retro ili 8. studenog u Klubu Kulture u Križevcima, a do tada vas s dečkima upoznajemo u tekstualnom obliku kroz retke koji slijede…
Jedan od bitnijih glazbenih uzora vam je i Vlatko Stefanovski čijih ste nekoliko pjesama obradili. Možemo li uskoro očekivati neke nove autorske pjesme?
Tijekom nekih pet-šest godina sviranja zajedno nismo uopće svirali obrade i zaključili smo da bi tako nešto moglo biti zanimljivo. Stefanovski i Leb i sol bili su logičan izbor budući da makedonska nepravilna ritmika predstavlja neku vrstu izazova svakom glazbeniku, a prihvaćanjem tog izazova razvili smo se kao muzičari, ali i kao bend. Složit ćeš se da stvarno rijetko tko ostane ravnodušan na njihove pjevne narodne melodije, pa smo tako sva trojica oduvijek potajno maštali o sviranju tih stvari. Osim toga, u isto smo vrijeme imali dosta posla s aranžiranjem naših starih stvari za trio. Bez obzira na to, puno novih ideja ima i nadamo se da će nekoliko novih stvari biti uskoro spremno za predstavljanje publici na jesen.
Kako biste svoj zvuk opisali nekome tko se s istim nikada nije susreo?
Sviramo raznoliku glazbu tako da je teško definirati naš zvuk i rado ćemo kritičarima prepustiti da nas svrstaju u neki žanr. Nemamo ciljani stil nego miješamo rock, etno, funk i druge u fusion. Trudimo se biti melodiozni, ritmični i zanimljivi, a najbitnije nam je da uživamo dok stvaramo i sviramo. Istina je da je teško naći publiku za instrumentalnu glazbu u ovako maloj zemlji, no sigurni smo da će ljubitelji dobrog rocka, makedonskog folka, pa čak i jazza rado doći na naš koncert. I to više od jednom.
Koliko je online segment bitan za promociju jednog, po svemu sudeći, nimalo main stream benda?
Online promocija je postala nešto bez čega gotovo ni jedan projekt danas ne može zaživjeti, a s druge strane može underground i ne mainstream glazbenike dovesti do publike koja želi baš nešto takvo. Sigurni smo da za nas postoji brojna publika i nadamo se da ćemo do nje i doprijeti.
Vjerujem kako je za sviranje ovakve glazbe potrebno puno entuzijazma. Što kada on nestane?
Određena doza entuzijazma nužna je u svemu čime se bavimo. Barem u svemu čime se isplati baviti. Osjećaj s kojim odlazimo s dobro odrađene probe ili uspješnog koncerta garancija je da kod nas entuzijazma nikad neće faliti. Najveći entuzijazam dolazi iz gušta i upravo to nas tjera da zajedno stvaramo i ne vjerujemo da će toga ikad nestati.
Kako izgleda proces nastanka autorske pjesme – tko radi što?
Čini se da je to više-manje standardna procedura kod većine bendova. Netko od nas dođe na probu s idejom, riffom, ritmom i onda je svi pomalo obrađujemo, harmoniziramo, aranžiramo i dodajemo svoj pečat (zaigramo se) i eto ti pjesme. Trudimo se raditi što manje kompromisa odnosno napraviti stvari točno onakvima kakve će se nama svidjeti, pa ako se svide još kome… super. Zanimljivo je da nam ni nakon nekoliko godina sviranja pjesme u nekom aranžmanu nije problem nešto promijeniti dodati ili izbaciti ako se pojavi ideja koja će poboljšati stvar, ili nam se barem tako čini.
Tko ste kada niste BJUZ-ovci?
Tonći predaje računalne predmete u Tehničkoj školi u Zagrebu, gitaru i skupno muziciranje na Rock akademiji u Zagrebu te svira u Kopitu i duet kombinacijama. Nikola je asistent na PMF–u, bavi se kemijom te priprema doktorat, a uskoro se ženi (no more freedom). Josip predaje udaraljke u glazbenoj školi u Križevcima, bubnjeve na Rock akademiji te radi na različitim projektima od klasične do popularne glazbe. Super je što smo svi i nakon završetka studija ostali u Zagrebu, pa ovo ‘Bilo jednom’ u imenu nije postala realnost za bend, a najviše svirki i imamo u Zagrebu no svakako planiramo proširiti mjesto djelovanja te od jeseni svirati gdje god stignemo kad god stignemo.
Planovi za BJUZ budućnost…
Što više svirati, stvarati i maksimalno guštati. Toj fuziji zasigurno će doprinjeti i svirka koju ćemo održati u zagrebačkom caffe & night baru Retro kao i ona koja je zakazana u Klubu Kulture u Križevcima. I u Retru i u Klubu Kulture ćemo svirati kombinaciju autorskih skladbi i obrada uz video-projekciju jer želimo stvoriti audio-vizualni ugođaj na svirci za publiku. Na koncertu uz, nadamo se, nove fanove, očekujemo puno prijatelja i poznanika.
Dugoročni i kratkoročni ciljevi benda – gdje BJUZ vidite za, recimo, godinu dana, a gdje za pet godina?
Kratkoročni planovi su imati što više koncerata, a onaj dugoročni je svakako snimiti album.
