Pozvali smo na kavu Anđu Marić, provozala nas je u svom ‘fićeku’ dok smo tražili tiho mjesto gdje bismo popričali o njenom novom hungarofonom projektu nazvanom Kisha i gdje bi njena nova vatrena afro-frizura uspjela stati.
Djevojka s naslovnice i rockerica koja je odlučila zapjevati na
mađarskom u Sloveniji i Hrvatskoj neprestano je nasmijavala anegdotama,
ali i zadivila oštrim i otvorenim stavom prema glazbi i promociji u
novom izdanju showa Hrvatska traži zvijezdu.
Teti Anđi smo uz dvije trzalice poklonili malu energetsku pločicu Corny
što ju je podsjetilo na bivšeg dečka koji ju je preko mame za vrijeme
studija zaposlio ni manje ni više u skladištu Cornya. Pridobivši ju
malim sentimentalnim mitom, Anđa se raspričala…
Anđo, preuzela si novi glazbeni identitet kojeg prepoznajemo pod kodnim imenom Kisha, a kako te svi posljednjih mjeseci pitaju tko je Kisha, mi te molimo da nam osobno objasniš?
Kisha je moj zajednički projekt s dvojicom prijatelja nastao iz ljubavi prema glazbi i u želji da sviramo s harmonikašem Janezom Dovčom. On je jedan fenomenalan glazbenik kojem sam rekla da ću učiniti sve da sviram s njim i tako smo kroz zafrkanciju postali prijatelji i sasvim nepretenciozno počeli svirati jer smo htjeli nešto zajedno raditi.
Dotada sam dosta radila u elektronici s DJ-ima, s Umekom, neke ambijentalne projekte na engleskom tek toliko jer volim raditi glazbu, ali bez pretjerane želje da to negdje izađe. Jer tajna je da budeš ti – originalan i iskren.
(započinje Lady GaGa u pozadini s pretposljednjim singlom “Paparazzi”)
Vidiš, jako vjerujem Lady GaGi jer je jako iskrena – pušim ju. Ne mislim da nema dubinu jer ona je namjerno od sebe napravila ‘fame monster’, kako je i nazvala reizdanje albuma. Ona zbilja ima dubinu, ali i znanje, pisala je hit pjesme za Britney Spears i slične grozote na pop sceni.
…smatram da je ona tek vizualni koncept.
Možda, ali nije ni bitno što je ona. Bitna je njena muzika jer ima odličan klupski pop, a ja obožavam plesati na takvom elektro-popu.
No, vratimo se Kishi. Spomenula si kako Kishu čini troje, pa petero ljudi, a kod sebe na MySpaceu imaš kategorizaciju gdje se uvrstio i 15-člani Kisha Experience.
U autorskom timu nas je troje – Marko, Janez i ja. Kisha Experience je naziv nastao u trenutku kad smo svirali na otvaranju Kina Šiška, a organizacija je od nas htjela da napravimo show. Uzeli smo još udaraljkaše, gudače i plesače i nas petnaestero na stageu nazvalo se Kisha Experience, ali tek kao naziv večeri i postave da ne bi bilo zabune.
Da smo samo Kisha, nas troje, onda bi se ljudi te večeri malo razočarali. U Soundsystemu idemo bez bubnjeva, s harmonikama i elektronikom. Toliko da ne prevarimo publiku. Međutim, ne vjerujem da ćemo tako skoro svirati u tom sastavu jer je to užasno skupo.
Možeš li nam iz prve ruke reći što se dogodilo s popularnim Flareom?
Flare je propao zbog svađe s menadžerom koji nam je pokupio svu lovu, ali i ukrao onaj dio koji smo mi njemu dali za ljude koji su za nas radili. Kako su to većinom bili prijatelji, oni su šutjeli i strpljivo čekali da im platimo, a mi smo puno prije toga dali njemu te novce.
Nakon godinu dana shvatiš da si dužan tisuće maraka i da te love nema, a što je najgore ispadneš papak pred prijateljima koji su ti pomogli. Naravno, sve se to na kraju riješilo, ali takve stvari ubiju najveće ljubavi i brakove.
Dakle, to je razlog razilaženja među bendom? Niste li mogli pokušati s nekim drugim jer je zbilja tužno da loš menadžer rastavi bend?
Jednostavno smo bili osakaćeni i nismo mogli naći novog menadžera, a tada je bila vrlo loša klima za jedan rock bend. Razgovarala sam s gotovo svim menadžerima na hrvatskoj sceni i nitko nije u nama vidio interes.
Zanimljivo je kako se danas Flare vrti više nego ikad i lijepo je da su ljudi nakon osam godina shvatili da je to dobra muzika.
Što kažeš sada na individualni uspjeh kod tebe unutar konteksta Kishe i Jerka koji je u Adastri? Ti si se u kratkom periodu uspjela profilirati kao etablirani glazbenik u nekoliko zemalja, možda čak i više nego unutar Flarea.
Baš ti hvala! U vrijeme Flarea imala sam 24 godine, a danas imam 32 i puno se toga promijenilo. Otada sam puno radila, preslušala puno muzike i surađivala s puno ljudi – jednostavno sam odrasla.
Do ovog ljeta sedam punih godina nisam poslušala album Flarea i onda sam na nagovor muža pokazala sinu što sam radila. Dok sam to slušala zajedno s Gašperom bilo mi je toliko simpatično unatoč svim greškama i mislim da je vrlo korektno i ima neku kvalitetu zbog mladenačkog žara.
Na Jerka sam jako ponosna i vrlo je logično da je uspio jer je on bio glavni autor u Flareu. To je čovjek koji radi nešto što volim zvati rock-narodnjacima jer me njegove pjesme tjeraju da dignem čašu uvis jer me udari u srce.
Malo je takvih glazbenika koji to mogu.
Da, malo ih je i zanimljivo je kako sam poznavala odlične mlade glazbenike koji su danas poslovni ljudi na udarnim mjestima.
Možda je stvar samopouzdanja…
…i upornosti.
Vjerojatno i početnog kapitala da kreneš u nekakav projekt…
Ja nisam imala nikakav početni kapital. Radila sam u skladištu ‘Cornya’ i marmelade. Radila sam sve živo i najgore mi je kad se netko srami raditi. Išla sam čak na izbor za Miss Hrvatske i uništila svoju rock’n’roll reputaciju postavši u očima javnosti totalna glupača. Izgubila sam sav svoj ponos da bih prodala bend.
Zašto si to učinila?
Od 16. godine sam paralelno imala bend i kao manekenka nosila revije. Svirala bih klavir na revijama dok su cure hodale i sve su one znale da imam bend. Zato jer mi je moja modna agentica rekla da ne budem glupa jer u ovoj zemlji uspijevaju samo manekenke i nogometaši pa da odem na taj izbor jer ću (puca prstima) ovako prodati album. Stvarno, onaj isti album koji nitko nije htio potpisati, odmah nakon izbora našao je izdavača.
Slažem se da je to način jer sam čuo za tebe baš tijekom tog izbora za Miss gdje si mi upala u oko kao totalno subverzivni komad! Je li Anđa Marić inače subverzivna osoba?
Ma ne, ali kad si mlađi imaš milijune pitanja i predrasuda i rekla sam dečkima da radim tu žrtvu za nas kao bend i zamolila sam ih da nikome od frendova ne kažu da sam ja tamo, ali naravno, morala sam biti Miss Slavonije i Baranje baš na onaj dan kad je Hrvatska zabila 3:0 Njemačkoj i taj Večernjak su dan kasnije svi kupili. Naravno, ja u njemu i odmah je napisano da imam rock bend (smijeh).
Svemir ti je htio nešto reći, ali priznaj da je ipak pomoglo.
Da, ali su me godinama poslije tretirali kao glupaču. Nedavno mi je jedan novinar sav u čuđenju rekao ‘Znaš, pa ti si tak’ pametna’.
Tijekom tih godina baš dok je Flare bio aktualan i probijao se na hrvatskoj rock sceni nastupili ste pred HIM-om i to baš na današnji dan (dan razgovora, op.a.). Možeš li se prisjetiti tog koncerta gdje ste otvarali jedan od tada vrlo popularnih bendova?
Da, nakon otvaranja Duran Durana otvorili smo HIM i sjećam se tog koncerta jer sam pala na glavu na prvoj pjesmi. Izašli smo svi u bijelom jer sam htjela pokazati koliko me živciraju one njihove crne pizdarije za koje ne znaju što znači, a ja sam usto imala velika bijela krila.
Počela sam paradirati i pala sam na glavu preko monitora završivši između redara i publike. Radio 101 je prenosio taj koncert i kasnije me odmah frendica zvala misleći da sam se ubila (smijeh), dok su dečki mislili da se zafrkavam i nastavili svirati dalje. Kad sam se popela na pozornicu s jednim krilom cijela dvorana se smijala i rekla sam sebi ‘tko visoko leti, nisko pada’.
Anđa – pali anđeo! A što s HIM-om?
Bend je bio sav zelen, mislili su da sam se ubila i da će morati otkazati koncert (smijeh).
Kakav je danas odnos s Jerkom u glazbenom smislu? Mislite li nešto zajedno raditi?
Ne, i nećemo (smijeh), ali Jerko je mene naučio sve o pisanju tekstova i jednostavno je neustrašiv u svom korištenju riječi jer koristi ono što se ja ne bih nikad usudila.
Anđo, daješ li inače novinarima uvijek iste odgovore na ista pitanja?
Pa, dogodi se nekad jer je to stvar automatizma i možda kašnjenja, ali generalno nemam iste odgovore na ista pitanja.
Razlog pitanju jest nedavno objavljeni album prvijenac “A nyár” (‘Ljeto’, op.a.) kojeg si u nekoliko intervjua nazvala ‘soundtrackom uspomena iz djetinjstva’. Kad smo si već dali truda proći kroz tvoje prijašnje razgovore, može li Muzika.hr dobiti ekskluzivnu definiciju i opis tog albuma (smijeh)?
Baš lijepo… Dok sam pisala te pjesme pored svojih dvoje kolega koji nisu imali pojma o čemu pričam pitali su me s čuđenjem što znači određena riječ i kad bih im objasnila neku predivnu riječ rekli bi da zvuči kao ‘kurje oko’. Oni su se koncentrirali na zvuk dok sam ja izvodila jezičnu gimnastiku da napravim nešto što njima lijepo zvuči, ima smisla na mađarskom i tresla se u sebi jer sam potajno sanjala o tome kako bih ja to izvela na mađarskom. Nisam znala ima li to nekakvog smisla Mađarima.
Ako se ne varam, u Mađarskoj ranije nisi ništa radila po pitanju glazbe i sad si smogla hrabrosti obratiti im se na njihovom jeziku. Odakle hrabrost?
Del Boy je jednom rekao: ‘only those who dare – win’ i to je moja krilatica. Razlog zbog kojeg sam htjela tamo uspjeti je taj da Mađari imaju rock pedigre i nenormalno vole svoj domaći rock.
Pričala bi mi mama kako su nekad imali dozvoljeno jednom tjedno samo sat vremena na televiziji emisiju sa stranom, zapadnjačkom glazbom. Čekali su The Beatlese kao mesije jer su ih Rusi držali za jaja i nisu smjeli mrdnuti izvan granica. Zbog toga mađarski bendovi nisu imali vanjsku konkurenciju i mogli su napraviti velike stvari.
Ono što sam ja mislila jest da će me Mađari prihvatiti kao što smo mi prihvatili Meritas koje su došle iz Njemačke – domovino vraćam se tebi, ali me gledaju s rezervom.
Zašto?
Nekima jako smeta što im se uvaljujem na teritorij, a povrh svega sam, hm, viša od svakog od njih tamo (smijeh). Diskografi su me uredno odbijali mjesecima, ali sam bila toliko uporna da smatram da su me na kraju pozvali na razgovor da me se riješe. Ja ne znam što znači ‘ne’. To je nešto što imam iz manekenstva. Ne moram se ja svima sviđati, ali nekom hoću jer je ukus osobna stvar, a ljepota u oku promatrača ili uhu slušatelja.
Vratimo se na definiciju albuma. Još uvijek nam nisi dala odgovor.
Album nije imao koncept, ali sam htjela napraviti album na mađarskom da počastim svoju bakicu jer je ona mene naučila svemu i jedan je od mojih životnih idola. Sjećam se kad sam imala 16 godina, sjedila sam s njom pored ogledala, ona stara, ja mlada i rekla mi je: ‘Anđice moja, napravi sve što želiš u životu. Nemoj si dozvoliti da kao ja žališ za nekim stvarima. Sve gluposti koje napraviš zaboravit ćeš, ali za onim što nisi imala hrabrosti napraviti žalit ćeš’.
Mene je to toliko uplašilo jer nisam htjela da mi se to dogodi i onda sam htjela napraviti jedan hommage mami, baki i kulturi koju su mi dale. Usto, kako sam svaku godinu provodila u Budimpešti gledala sam te ogromne stadione gdje dolaze veliki bendovi i normalno da sam htjela uspjeti. Bila bih glupa kad ne bih ciljano htjela ondje prodati album, jer je to ipak veće tržište.
Oprosti na vulgarnosti, ali onda imaš veća muda od mnogih muških glazbenika (smijeh). Na kraju krajeva Anđo, pa diraš gdje ne smiješ – ideš pomiriti vječne neprijatelje Hrvate, Mađare i Slovence koji su se osamsto godina klali i mrzili. Pa gdje su ti predrasude i nacionalistički duh?
Nema predrasuda, svi smo mi ljudi, a ja sam osoba u kojoj se spajaju sva ta tri naroda. U mom bendu su Srbi, Bošnjaci, polu-Talijani i Istrijani. Mi uspijevamo raditi pored tih glupih predrasuda! Pa ta tri naroda žive u radijusu od 100 kilometara. Užas.
Pod kožom imamo isti sastav, eventualno različitu krvnu grupu. Ajde, barem nešto… Živimo na maloj planeti i mislimo kako smo svi različiti. Ja sam za to da čovjek mora biti ponosan na svoju kulturu i jako sam ponosna što sam Hrvatica, Mađarica, ali sam rodila Slovenca! Svaki narod mora biti ponosan na svoju kulturu, ali ne smije misliti da je bolji.
Zato bi Kisha trebao biti srednjeeuropski bend koji to slavi. Sada kad se Europa spaja, kud ćeš bolje nego takav bend koji spaja takav kotao naroda koji se kolju godinama.
Ako tako nominalno uspiješ izbalansirati narode, kako ćeš izbalansirati njihovu publiku?
Nikad ne razmišljam hoću li se nekome svidjeti. S Flareom sam doživjela čak da mi ne plješću. Jedne godine u nekom malom selu u Hercegovini došlo mi je petero ljudi na koncert i neće mi pljeskati i rekla sam im da se isti čas gone natrag na blagajnu, uzmu si onih pet maraka i naguraju ih u dupe jer za njih više neću svirati.
Ja sam tamo bila zbog pljeska, a ne zbog love. Onda sam se okrenula i tri pjesme otpjevala leđima okrenutih prema publici. Naravno, kasnije je došlo milijun njih i počelo pljeskati. Kužiš, ja sam glazbenik koji živi od aplauza i daj Bože da se nešto prelije na račun, ali u tom smislu mi nije stalo što će ljudi misliti o meni.
Gdje ste sada s Kishom?
Kako smo potpisali ugovor s izdavačem kojim smo se obavezali na tri albuma u tri godine radimo neke stvari jer treba stalno raditi glazbu, a ne piliti jedan album šest godina.
A što je s showom ‘Hrvatska traži zvijezdu’? Moram priznati da me iznenadilo da se ti pojavljuješ u jednom tako pomodarsko-trivijalnom showu.
Izašao mi je album u Hrvatskoj i tamo mogu dobiti najbolju promociju. To sam i njima rekla. Budimo realni, to se tako radi svugdje.
Slažem se, ali moraš bit’ licemjeran i reći onako kako svi uobičavaju ‘to je bio najlogičniji slijed događaja, a ja oduvijek pratim taj show’.
(smijeh)… Istu sam stvar rekla i na izboru za Miss, da sam tamo da promoviram bend i svi su se čudili kako sam iskrena. Naravno da neću brijati da sam tamo radi mira u svijetu, svi bismo mi to htjeli, ali ono, budimo realni.
Iskreno, jedva čekam taj show jer ću se uz sve to super zabaviti i ludo oblačiti i vjerujte mi, Hrvatska će se svaki tjedan pitati: ‘Bože, u čemu će doći sljedeći tjedan’, a to je ona strana showbusinessa koja mi se sviđa. Vjerujem u show, a isto tako i kad se radi o koncertima da se mora raditi o audio-vizualnom showu!
Mnogi hrvatski i slovenski izvođači tako ne razmišljaju i ponašaju se kao da si stavio CD u player na pozornici, stave ruke u džepove ili se objese za mikrofon. Ja kad imam koncert, u osam ujutro sam na mjestu koncerta, iako bend dolazi tek u pet popodne na tonsku probu, jer sa scenografima šarafim lampe, furam tehniku i slično jer sam fanatik kojem mora biti kako sam zamislila. Treba počastiti publiku nečim! Ako ne znaš, nemoj se baviti time, to onda nije showbiz.
Tako je, ali vani se sve više pojavljuje glazbenika koji sve daju u nastup, a gotovo ništa u glazbu.
Da, i tu imaš sranje kao što je Britney Spears koja ima odličnu produkciju iza sebe. Da je otkrivena desetak godina kasnije, mislim da bi priča bila drukčija, kao i s Amy Winehouse. Ona je sa 17 godina otkrivena, a da je to bilo četiri godine kasnije bila bi lijepa, izgrađena mlada žena i jedna od najboljih svjetskih pjevačica, a sada izgleda kao 15-godišnji crack-head bez budućnosti.
Djeca nemaju što raditi u showbusinessu i to ću reći svakoj klinki od 12 godina kad mi dođe na HTZ. Apeliram na takve roditelje da im djeca nemaju što raditi u tome, a i zašto bi izgubili svoje djetinjstvo!? Halo? Što je sljedeće? Hoće li fetusi početi pjevati na stageu?
