Zanemarujuće stvari čine djelo

Mislim da među najteža glazbena izdanja koje kritičari recenziraju definitivno spadaju soundtrackovi. Ne zbog različitosti glazbenih žanrova, već zbog toga što je soundtrack rađen na takav način da bude prilagođen filmu tj. da prati radnju filma. E sad, postoje kao što svi znate dvije vrste soundtrackova, točnije oni koje rade pojedini glazbenici i koji se može gledati kao njihovo autorsko djelo i oni koje su zapravo kompilacije na kojima je prisutno sve i svašta.

Naravno, da bi razumjeli soundtrack trebate pogledati film, što u ovom slučaju ja nisam imao priliku, tako da na soundtrack “L4yer Cake” gledam isključivo s njegove glazbene strane, dakle ne potpuno objektivno, jer ipak nisam bio u mogućnosti pogledati film.

Soundtrack otvara downtempo pjesma koju je napisao FC-Kahuna i koja nosi radni naslov “Hayling“. Odmah moram priznati da je pjesma izvrstan izbor za početak ovog soundtracka, posebno zbog laganog beata i laganih sampleova koje izvođač provlači kroz efekte čime nas lagano vodi do sljedeće pjesme. Ilan Eshkeri i Steve McLaughlin su napravili pjesmu pod nazivom “Opening” koja bi možda više naslovom odgovarala prvom mjestu, nego drugom. Ovdje je također riječ o laganom downtempo/broken zvuku u kojem dominira ‘broken’ beat, duboki bass i akustična gitara, ali je u ovom slučaju riječ o pjesmi čija efektivnost pada iz razloga jer se na sredini pjesme pojavljuje dio u kojem izvođači sa samplera sviraju jako tihi sample za kojeg sam mislio uopće da ne postoji, pa sam ga ipak otkrio kad sam pojačao zvuk na liniji do kraja. Ovo izgleda jako neprofesionalno odrađeno iz glazbenog smisla, ali sigurno ovaj ‘interlude’ ima svoju funkciju u filmu, no bilo kako bilo, mi ipak ovdje govorimo o vrsti kompliacije pa na ovo možemo gledati kao na veliki minus.

Slijede The Culta koji svojom pjesmom “She Sells Sanctuary razbijaju monotoniju koju je napravio “Opening” i u istom ključu u kojem je napisan “Opening” nastavljaju soundtrack. Naravno, ovdje je riječ o klasičnom rock zvuku, tako da ovdje ne bi baš puno pametovao. Sljedeća na listi je Kylie Minogue s “Can’t Get Blue Monday Out Of My Head”, koja me svojom kombinacijom 4by4 beata i ljigavog vokala natjerala na ‘povraćanje’ tako da je preskačem inače ću blatiti samo po njoj u nastavku recenzije. Pjesma koja me oduševila na albumu je “Ordinary World” od Duran Duran koja je došla kao spas od Lise Gerrard i XTC-a.

Iako inače volim poslušati soundtrackove raznih filmova, ovaj mi je nekako ‘teško sjeo’. Ne toliko zbog prisutnosti Kylie, već zbog toga što su neki prijelazi napravljeni predobro, a neki prekatastrofalno, a i neke pjesme koje su odabrale su predobre, a druge prekatastrofalne (opet se vraćamo na Kylie). Svi ovi faktori, a i oni gore navedeni su razlog ovoj ocjeni. Dao sam mu ‘zlatnu sredinu’ jer nisam mogao zanemariti niti dobre niti loše strane.