Za šaku obrada…

Tražeći način da se kao autor predstavi većem auditoriju, Zoran Predin se okrenuo pomalo megalomanskom rješenju do sada nezabilježenom na glazbenoj sceni bivših republika. Iako još od vremena grupe Lačni Franz slovi za ‘domaćeg’ glazbenika, velikom broju slušatelja njegov izričaj još uvijek predstavlja u nepremostivi kamen spoticanja zbog slovenskog jezika.

Megalomansko rješenje problema je izdavanje albuma na čak 4 jezika od kojih je u prodaji trenutno hrvatsko izdanje dok je talijansko u pripremi a francusko i englesko ostavljeno za budućnost.

Energija kojom je pristupio izradi albuma pokazuje da Predina nakon skoro 30 godina provedenih na sceni nisu napustile inspiracija i mladost već štoviše, u suradnji s Arsenom uspijeva nekim pjesmama udahnuti drugu mladost i približiti ih mlađim generacijama pomnim odabirom gostujućih glazbenika koji je svaki za sebe vrhunski izvođač.

Počevši od Massima koji već uvodnom “Lijepa dok me ljubiš” (“Lepa, ko ti pride”) najavljuje kojim će smjerom ići ostatak albuma a apsolutnim vrhuncem “O mladom studentu i udanoj ženi” (“Pridi k meni”) samo još jednom dokazuje kvalitetu svog vokala i zasluženog Porina.

Nakon Massima iznenađenje albuma dolazi u dvije izvedbe Martine Vrbos i to prvo u solo “Ostani danas tu” (“Ostani danes tu”) a zatim i u duetu s Arsenom u “Umorni čarobnjak” (“Utrujeni čarovnik”). Boljim poznavateljima možda i ne toliko, ali prosječnim slušateljima i gledateljima ostala je u sjećanju ako po ničemu drugom onda po voditeljskom poslu na MTV Adria i još jednom dokazujući svoj status najpodcjenjenije mlade nade hrvatske glazbene scene.

Arsen i Matija Dedić su uz Predina zaslužni za kvalitetu i iznimnost ovog djela. Mnogima možda prevođenje pjesama ne znači mnogo komplicirano ali je podjednako autorski zahtjevno koliko i pisanje vlastitih. Višegodišnje prijateljstvo i suradnja Dedićevih i Predina na ovom albumu došla je do punog izražaja.

Iako i sam vanserijski kantautor, Gibonni je izvedbom naslovne “Za šaku ljubavi” dao svoj doprinos. O kvaliteti izvedbe bi se dalo već raspravljati te je uz Rahimovskog (“Vilenjak“) svojevrsna iznimka na albumu i to ne u pozitivnom smislu.

Eurovizijska natjecanja Dadi Topiću možda i ne leže (što nužno ne mora biti loše) ali je zato uspio svojom osobnošću i glasom obogatiti “Čekaj me” i popuniti ‘rupe’ u izvedbama drugih i dati uz Massima albumu toplinu i sasvim novu razinu kvalitete.

Rijetko tko se na prostorima bivše države uopće može i pohvaliti s 27 godina karijere bez većih padova i lijepo je znati da postoje umjetnici koji i sami počinju shvaćati da je možda došlo vrijeme da se pomalo počnu povalčiti sa scene u pozadinu.

U zadnje vrijeme u intervjuima Predin je počao davati naznake da će se u budućnosti sve više okretati skladateljskom poslu i radu s drugim izvođačima. Ovim albumom možemo gledati ako uvertiru na ono što nas čeka u budućnosti a već je i dogovorena suradnja s Massimom na njegovom novom albumu.

Iako Predin ovim albumom neće privući nove genracije slušatelja, dobar dio starih obožavatelja će ga poprijeko gledati i zbog same pomisli na prerade i remix starih pjesama dok će svi drugi moći uživati u jednom sasvim običnom toplom albumu vanserijskog genija.

Naposljetku kada genij i objavi ‘običan’ album taj isti zvuči bolje od ostataka glazbene scene bez obzira s koje god strane granice gledali a uostalom, umjetnost nema granice.