Sinoć je u krcatoj dvorani zagrebačkog Lisinskog nastupio frontmen Lačnog Franza, Zoran Predin, kojem su se na pozornici pridružili Davor Gobac i Anja Rupel. Ovo je bio prvi zajednički nastup ovog trija, s kojim su, kao prateći bend nastupili Damirov Django Group.
Predin je koncert otvorio pjesmom “Tvoje nježne godine”, jednog od naših najcjenjenijih glazbenika i umjetnika – Arsena Dedića. Koliku ljubav Zagreb gaji prema Arsenu ali i prema Predinovoj osjećajnoj interpretaciji, dokazali su glasovi koji su stizali iz publike.
S obzirom na to da je nastup već započeo u emocionalnom karakteru, Arsena je slijedila Predinova “Margita”, posvećena Magi iz EKV-a. Pjesma se u originalu zove “Kosa boje srebra”, a Predina je, u to vrijeme kada ju je pisao proganjala misao o tome kako bi izgledao njegov susret s Magi i što bi ona rekla na njegovu “kosu boje srebra”. Od tada je prošlo deset godina, a on se usput našalio kako bi ona, da se danas sretnu, pomislila da je njegova kosa “boje zadnjeg snijega”.
Nakon izgovorenih par riječi i otpjevanih par pjesama, na pozornicu se popeo prvi gost – Davor Gobac, koji je svoj dio nastupa otvorio s “Natrag u garažu”. Publiku je još više raspjevao svojim omiljenim klasikom – “Fridom”, koja je uz back vokale i pratnju Django Groupa zvučala kao Psihići. Svi koji su barem jednom bili na koncertu Psihića, znaju da Gobac nije Gobac da ne izjavi nešto, pa je svoju zadnju “Sve će biti u redu” najavio uz komentar da su “političari, konačno, kak se popularno veli, sjebali cijeli svijet.”
Uz Gobca se na pozornicu povela bivša frontmenica kultnog slovenskog benda Videosex, Anja Rupel, s kojom je izveo duet “Kako bih volio da si tu”. Kroz energičnu izvedbu uspjeli su još više raspjevati već raspjevanu dvoranu.
Svoj dio nastupa, Anja je započela pjesmom Videosexa, “Ne čekaj na maj” u kojoj je pokazala svoj dugačak vokalni raspon.
Ubrzo se na pozornicu vratio i Predin, s kojim je u duetu otpjevala još jedan hit bivšeg benda, “Zemlja pleše”.
Zadnji dio koncerta, Predin je posvetio Arsenu, kroz prigodan “Odlazak” s kojim je otišao i s pozornice, ali se odmah i vratio izvesti “Pamtim samo sretne dane” kako bi upotpunio Arsenov opus ali i svoju “Što bi mi bez nas” koju je posvetio svim muzičarima, ali i upotpunio svoj cjelovečernji nastup.
