Weller je opet u formi

Kada je netko iskusan glazbenik sa višegodišnjim iskustvom onda se to čuje na kilometre daleko, jer jednostavno to iskustvo i rutina zrače iz njega. Ta formula uključuje i okupljanje odličnih svirača oko sebe, da rezultat bude onakakav kakav se očekuje. A ono što sam ja očekovao od ovog albuma u velikoj mjeri je ispunjeno. Tema je Paul Wellerov novi album “As Is Now“, čije ime simbolizira, prema njegovim riječima, živjeti za trenutak u kojem se nalaziš i uživati u svemu što se nalazi pred tobom.

Tu vedru i optimističnu uživanciju prenio je na ugođaj albuma. A ugođaj koji se prenaša na slušatelja je izljev energije koja vaš škaklja po ušima i koži, jer, dame i gospodo, Paul je odlučio stisnuti gas, ubaciti u nižu, i potegnuti kroz crveno na semaforu. Odlučio se za mesnati steak i tamno pivo umjesto niskokalorične prehrane.

Unio je malo onog prljavog, reskog rock’n’rolla koji izlazi iz glasnih pojačala, kao u doba kad je svirao u The Jam, poželio je opet biti na rubu, ili barem blizu njega. Oni koji su ga zavoljeli zbog nježnijih, laganijih pjesama sa prijašnjih nekoliko albuma također neće biti zakinuti, jer ovaj album krije i par takvih odličnih pjesama.

Za najavne singlove (“From The Floorboards Up” i “Come On/Let’s Go“) izabrane su pjesme koje su odraz u ogledalu Wellerovog rada u The Jamu, i to u ranijem razdoblju kad su svirali više gnjevniji punk-rock. Album je sniman uživo i prisnost takvog načina snimanja, gdje svi zajedno u studiju sviraju odjednom, svakako se čuje i u ovom slučaju je upalila upravo onako kako treba. Ta ljepota muziciranja dolazi do izražaja na još jednoj gdje su uhvatili trenutak, a gdje decibeli pršte na sve strane – “Blink And You’ll Miss It“.

Ona druga strana ovog albuma, koju najavni singlovi ne predstavljaju, krije se u profinjenijim laganijim stvarima koje pridonose dinamici (“Fly Little Bird“, “Roll Along Summer“, “The Pebble And The Boy“), a među mojim favoritima je akustična “All On A Misty Morning“, koja naprosto zrači zrelošću i punoćom okusa.

Pauza od pisanja pjesama koju je Weller uzeo da bi napravio prošlogodišnju kolekciju covera “Studio 150” bila je dobra odluka, kreativna memorija mu se napunila i pjesme za ovaj album počele su ‘šibat’ iz njega, kako sam kaže. Bez sumnje, Paul Weller je napravio još jedan svoj klasični album, koji će ostaviti vrijedan trag u njegovom nasljeđu.