The Fratellis: Nekad zabavni, danas beskrvni

“Costello Music” bio je jedan od najboljih otočkih prvijenaca u prvoj dekadi novog milenija jer je obilovao nizom veselih pjesama koje su redom postajale hitovi. Tad su se vjerojatno mnogi htjeli kladiti da će The Fratellis biti jedan od najznačajnijih bendova u naredno vrijeme, ali to se nije dogodilo. I to se zasluženo nije dogodilo!

Kad vidimo koliko taj album odskače od ostatka njihove diskografije, sasvim je jasno da je negdje pošlo po zlu. Bend je izgubio tu dozu hitoidnosti, odnosno nos za prpošnu melodiju, pa sve nakon spomenutog prvijenca djeluje dobro, a u nekim slučajevima i nategnuto. Nije da bend i dalje ne zna napraviti dobru i zaraznu pjesmu (i na ovom albumu ima takvih), ali to je sve rjeđe, a albumi se pune materijalom koji su upitni i za status b-strane singla.

Ne znam gdje je ta magija nestala, ali definitivno je nestala što jasno i pokazuje novi album “In Your Own Sweet Time” – još jači sklizanac u neke čudnjikave vode kojima je teško pronaći smisao u vidu albumske cjeline. Ima tu nekoliko singlova koji mogu čak i poprilično dobro proći, dok je kao zaokruženo djelo album slabašan.

To se jasno uočava već s prvom pjesmom “Stand Up Tragedy” koja zvuči toliko stereotipski fratellijevski da je neslušljiva. Sve ono što su do sad radili, napravili su i tu – gitarski rif nosi melodiju, pjesma ima standardni ritam, Jon pjeva kao i obično, ali pjesma je jednostavno neslušljiva. Reciklaža samih sebe i totalno promašen refren uz vrlo p(l)itku produkciju ubilo je ovu pjesmu.

S druge strane, da postoji neka nada za bend pokazuje sljedeća pjesma, “Starcrossed Losers”, koja ne zvuči kao klasična bendovska stvar već kao neki ‘upgrade‘ ranih radova. Ako ste zavoljeli bend radi melodičnih pjesama i zaraznih refrena, jasno je da je ovo pjesma za vas.

“Sugartown” je pjesma The Fratellisa vožena u prvoj brzini, “Told You So” je beskrvna s glupim synth uletima, a kad dođemo do “The Next Time We Wed” jasno je da gubimo svaku nadu. “The Next Time We Wed” je jednostavno disco hit iz ’80-ih kojeg ne bi ni tad htjeli slušati. Kako album zvuči do kraja? Ne želim vam kvariti dojam, ali mogu poručiti da ono što se čuje u uvodu pretežno vlada cijelim albumom. The Fratellisi su ovdje prespori, nedostaje im energije, sve djeluje sintetički i preproračunato bez imalo želje za igranjem i zezanjem što im je prije bio glavni moto.

Kad kažem da je drugi dio albuma podjednak kao i prvi, tu prvenstveno mislim da i u tom dijelu postoji jedna pjesma koja bi se mogla istaknuti, a to je “I’ve Been Blind” koja djeluje poprilično himnički. Zanimljivo, upravo je ta pjesma izdana početkom godine kao teaser albuma, a “Starcrossed Losers” kao najavni singl mjesec dana prije izlaska albuma. Čemu je potreban cijeli ovaj ostatak okupljen pod albumom “In Your Own Sweet Time”, stvarno mi nije jasno.

The Fratellis su u silaznoj putanji godinama. Nekad vrlo šarmantan i zabavan bend s odličnim pjesmama postao je beskrvan bend s ogromnim nedostatkom ideja. Da ima još nešto u njima pokazuju poneki singlovi, ali albumski gledano – ovo je veći podbačaj.