Svijet voli Foo Fighterse!

Totalno je simpatično kad jedna rock zvijezda bude zapanjena. Novine i internet nas uče da su savršeni, uvijek spremni na sve, na svakoj slici zgodni, u svakoj prilici skulirani. Dave Grohl bio je vidno oduševljen kad je izletio pred 85.000 ljudi.

Foo Fightersi su odlučili napraviti malo veći koncert u Hyde Parku uz riječi ‘ma ako dođe i 30 000 ljudi, svejedno će to biti naš najveći koncert’ i – rasprodali ga.

Upravo taj nastup, jedan od najboljih koje sam gledao na DVD-u, nalazi se na ovom izdanju jednog od najsimpatičnijih bendova na svijetu.

Možda je nekome teško povjerovati, ali koliko god to nekome bio samo bend bivšeg bubnjara Nirvane, Foo Fightersi su jedan od najvećih rock bendova na svijetu. A iako ih često zaboravim spomenuti u nekim svojim top-listama, meni su uvijek tu negdje okolo, i uvjerljivo među prva tri najdraža benda općenito.

Ipak, ovaj DVD uopće nisam očekivao na našem tržištu, jer je snimljen još prije dvije godine, ali kada sam se udobno smjestio i pogledao ga, ispalo je da sam nakon dugo vremena nekoliko puta euforično ustajao iz fotelje, svirao air-gitaru i zadovoljno se smješkao.

Eto, to je ono što vam muzika može omogućiti i to je ono što tražimo od nje. Best of-koncert na kojem su obuhvatili cijelu karijeru zadovoljit će svakog fana, a hitovi kao “Best of You“, “My Hero“, “Learn to Fly“, “Breakout” i “Monkey Wrench” natjerat će da 90% ljudi iz publike odradi jedno od najglasnijih zbornih pjevanja, od kojih su se i članovima benda vjerojatno nakostriješile dlake na leđima, a fanovima razgalila duša.

Onih nekoliko iznenađenja su gostovanje Lemmya iz Motorheada (tko bi rekao, ali oni su im bili jedna od predgrupa) na “Shake Your Blood“, inače stvari od Grohlovog metal side-projekta Probot, ali još više su prevarili publiku kada je mikrofon u ruke uzeo bubnjar Taylor Hawkings i rekao da će sad on malo pjevati.

Ali, iako bi to netko pomislio, nije Grohl sjeo za bubnjeve, već su ugostili Briana Maya i Rogera Taylora iz Queena. Zajedno su odsvirali euforičnu verziju “Tie Your Mother Down“, a meni su i u takvom okruženju najfascinantnije bile pjevačke mogućnosti i glas plavog zgođušnog bubnjara.

Nije DVD savršen, naravno. Nikakvi dodatni sadržaj, naizgled malo stvari (samo 14) daje naslutiti da su se žurili na backstage druženje s ostalom ekipom. A ipak su povremeno na kraju pjesama udavili s dugim cviljenjima i improvizacijama (logično za ovako velik koncert), ali i solom na bubnjevima, koji će mi do kraja života biti uvjerljivo najgori i najnepotrebniji element rock koncerata.

I vječnu “Everlong” uvijek radije čujem u dinamičnoj originalnoj verziji, nego u solo akustičnom ambijentu gdje se Dave nadglasava s publikom. Ipak, mogu si misliti kako je dobar osjećaj to doživjeti uživo.

Sve kad se zbroji, Foo Fightersi kod mene uvijek imaju debeli prolaz, jer su me previše puta u životu ugodno iznenadili, a osjećaji koji su me znali preplaviti gledajući ovaj koncert dovoljni su da ovo preporučim apsolutno svakome tko ima ikakve veze s bilo kojom muzikom i podžanrom koji u sebi sadrži barem gitaru.