Slaba kopija bendova i vremena koja su daleko iza nas

The Hives su švedski bend , koji se pojavio prije dvije godine na Mtv-u sa singlom “Hate To Say I Told You”. U isto vrijeme se pojavilo još nekoliko bendova sličnog izričaja (pod tim mislim da su svi bili orijentirani na punk ili rock) poput The Vines, The White Stripes ili The Strokes. The Vines su ubrzo nestali, The Strokesi su malo uznapredovali u odnosu na debi album, a The White Stripes su definitivno najkvalitetniji.

Šveđani se nisu pomakli s mjesta, bez obzira što je “Tyrannosaurus Hives” njihov treći album, a izdan je za poznatu diskografsku kuću Interscope. Bez sumnje The Hives su imali veći budžet za snimanje ovog albuma, ali producent im je ostao isti, kao i Randy Fitzsimmons, autor svih pjesama, stoga se ni “Tyrannosaurus Hives” uvelike ne razlikuje od njihovih dosadašnjih ostvarenja.

Album je vrlo kratak, trajanja kojih 33 minuta, ali zbog svoje nezanimljivosti i neoriginalnosti, čak je i predugačak. Već uvodna pjesma “Abra Cadaver” određuje štimung i tempo koji možemo očekivati i u svim ostalim stvarima. Pjesma “Walk Idiot Walk” je slab izbor za prvi singl, jer nema zanimljiv refren, ni lakopamtljivu melodiju. Zvuk gitare na albumu zvuči kao čista kopija npr. ranijih stvari grupa B’52 i The Pretendersa.

Kao možda malo bolje stvari bih izdvojio “Two-Timing Touch And Broken Bones” i “No Pun Intended“, koje zvuče kao blijeda kopija čistokrvnih punk stvari iz osamdesetih. Nakon pomnog razmišljanja (5 min) shvatio sam da nam The Hivesi nisu ponudili ništa novo već da su slaba kopija nekih ranijih, boljih bendova, kopija nekih boljih vremena koja su prošla. To čak i dokazuju scenskim nastupom, te istim bijelim odijelima koja su totalno isfurana fora. Dečki malo originalnosti ne bi bilo naodmet jer vas bez sumnje čeka slična sudbina koja je zadesila The Vines.