Sjajnim DVD-om prošireno reizdanje kultnog fusion albuma

Povodom četrdesete obljetnice izdavanja kultnog albuma “Bitches Brew” Milesa Davisa, diskografska kuća Sonny odlučila je objaviti trostruko (dva CD-a i DVD), prošireno reizdanje.

Iako se i na prethodnim albumima, primjerice na “In A Silent Way”, osjećao zaokret po kojem se mogla naslutiti promjena, dvostruki album “Bitches Brew” bio je presudan za pokretanje fusiona ili jazz-rocka i najutjecajniji na glazbenike koji su se priklonili tom žanru.

Naime, Davis je u tom razdoblju pokazivao velik interes za rock, posebice za glazbu Jimija Hendrixa, te je svirao na istim festivalima sa zvijezdama rocka i popa poput Joni Mitchell, Leonarda Cohena, Jimija Hendrixa i Joan Baez, kao i sastava Emerson, Lake & Palmer, The Who, The Moody Blues i Free. Tim se pristupom, kao i u slučaju nekoliko drugih priznatih žanrova jazza, nametnuo kao predvodnik novog glazbenog stila.

Upravo zahvaljujući tom albumu Davis je svoju glazbu izveo iz uskog kruga obožavatelja jazza i učinio je pristupačnom masama mladih, rockom zaluđenih slušatelja. Iako je bio kritiziran od ortodoksnih ljubitelja jazza i prema njihovom mišljenju ‘iskvario’ jazz, svojom je popularnošću vratio publiku i klasičnom jazzu, jer mladi su sve više slušali i njegovu raniju, pa tako i glazbu ostalih jazzista.

Iako je tada već više od dva desetljeća bio jednom od najvećih zvijezda jazza, ovaj stilski zaokret donio mu je status megazvijezde i prihode od, za jazziste u to doba nezamislivih, četiristo tisuća dolara godišnje.

Album je snimljen tijekom kolovoza 1969. uz participaciju mnogih glazbenika. Gitara je tada već bila ustaljeno glazbalo u sastavu koji je ispoljavao rokersku energiju spajajući čvrste ritmove s improvizacijama, obilno koristeći elektroniku i obogaćujući zvuk udaraljkama.

Uz ključne svirače, one koji su i prije svirali s Davisom, saksofonista Waynea Shortera, klavijaturista Joea Zawinula i Chicka Coreae, gitarista Johna McLaughlina i kontrabasista Davea Hollanda, doprinos na snimanju dali su i tada novi suradnici: bas klarinetist Bennie Maupin, klavijaturist Larry Young, bas gitarist Harvey Brooks, bubnjari Lenny White i Jack DeJohnette, te udaraljkaši Don Alias i Jumma Santos.

Uz Davisove smjernice i toliko sjajnih glazbenika na okupu nadahnuća nije manjkalo. Naime, on je uvijek, pa tako i na snimanju ovog albuma, dozvoljavao suradnicima da se razmašu, otpuste kočnicu i prepuste se atmosferi u trenutku muziciranja. Poticao je i njihov skladateljski rad što je u ranijem razdoblju rezultiralo djelima koja su obilježila njegovo djelovanje. Za ovaj album, uz njegove skladbe “Bitches Brew“, “Spanish Key“, “John McLaughlin” i “Miles Runs the Voodoo Down“, snimili su i “Pharoah’s Dance” Joea Zawinula, te “Sanctuary” Waynea Shortera.

Kao dodatak originalnom albumu uvrštene su dosad neobjavljene alternativne verzije skladbi “Spanish Key” i “John McLaughlin“, te single verzije skladbi “Miles Runs the Voodoo Down”, “Great Expectations” i “Little Blue Frog” što će izazvati pažnju diskofila i onih koji nastoje prikupiti sve što je slavni glazbenik snimio. U nekima od njih sastav nadopunjuju ili kao zamjene sviraju saksofonist Steve Grosman, klavijaturist Herbie Hancock, kontrabasist Ron Carter, sitarist Khalil Balakrishna, tablist Bihari Sharma, bubnjar Billy Cobham i udaraljkaš Airto Moreira.

Ovo je izdanje obogaćeno i DVD-om sa snimkom 70-minutnog koncerta što ga je Davis održao 4. studenog 1969. u Tivoli Konsertsalu u Kopenhagenu. Doista čudno, kako to da ova snimka već prije nije objavljena?! Naime, ona je zahvaljujući tehničkoj kvaliteti, te posebice sjajnoj glazbi, mogla biti objavljena kao zasebno DVD-izdanje koje bi uz osrednju promociju izazvalo velik uspjeh, pa i komercijalni.

Iako je održan dva i pol mjeseca nakon snimanja albuma “Bitches Brew”, ovaj je koncert donio posve drukčiji pristup, bliži onom koji je obilježio Davisov kvintet sredinom šezdesetih. I u ovom slučaju radi se o kvintetu u kojem su uz njega nastupili neki od sudionika snimanja albuma “Bitches Brew”: tenor i sopran saksofonist Wayne Shorter, pijanist Chick Corea, kontrabasist Dave Holland i bubnjar Jack DeJohnette. Uz njih je ostvario rutiniran, ali i nadahnut nastup.

Zvuk je bliži onom starom, akustičnom, bez gitare i elektronskih efekata – osim što Corea svira električni klavir, ali jazzističkim pristupom – forma je konvencionalnija, svi, pa i Davis, u izvedbama su konkretniji, interakcije između DeJohnettea i Davisa ili Shortera su uzbudljive, sola svakog od članova sastava u ekstazi kulminiraju u free, a ponekad se upuštaju i u kolektivne free improvizacije, slobodnije nego ikad prije.

Osjeća se to u izvedbama skladbi koje su snimili za “Bitches Brew”, primjerice naslovne, te “Miles Runs the Voodoo Down” i “Sanctuary”, ali i ostalih: “Agitation” i “It’s About That Time/The Theme” Milesa Davisa, “Directions” Joea Zawinula, te standarda “I Fall in Love Too Easily“. Izvedbe se logično nadovezuju jedna na drugu, bez pauza, čineći jedno kreativno sedamdesetominutno glazbeno djelo. Ovaj je DVD ugodno iznenađenje i biser izdanja.

(Preuzeto iz Novog lista od 10. listopada 2010.)