Senidah “Za Tebe” recenzija: Potvrda kreativne dominacije

Recenzija: Senidah “Za Tebe” – album preslušaj na Spotifyu.

Senidah “Za Tebe”

Dugo se čekalo na ponovni uron u um kreativne predvodnice balkanske glazbe. “Za Tebe“ drugi je studijski album voljene slovenske kantautorice Senide. Izdan tri godine nakon debija, stilski snažnog i kompaktnog “Bez Tebe“, novi proizvod uspostavlja izrazit kontrast s prethodnikom; zauzima neosvojen prostor uvrnutim zvučnim konstrukcijama veoma širokog dosega. Premda je projekt, poput prvijenca, izveden na minuciozan, tehnički precizan način, najveću hvalu zaslužuje oslobođena mogućnost mijenjanja percepcije publike o tome što popularna muzika naših prostora može biti. Jer zaista, rijetko svjedočimo jasnim ambicijama preklapanja očitih vanjskih utjecaja s tradicionalnim obilježjima vlastitog nasljeđa. Ovog puta, definirana je jasna amalgamacija neopterećena zastarjelim ukusima – stoga, bilo ono dobro ili loše, tko je u nas sposoban stvoriti nešto ovakvo?

Inspirirano lokalnim te globalnim umjetnicima, “Za Tebe“ se od suvremenih izdanja ističe autoričinom željom pronalaska osjećaja pripadnosti u kaotičnom svijetu regionalnog stvaralaštva te zadovoljavanjem eksperimentalnijih težnji. Kao takvo, djelo uključuje razne, nama često poznate, ali apstraktne, čimbenike koje nadalje iskrivljuje, deformira te preobražava u nešto naoko strano; njihova uporaba nadilazi prostu adaptaciju. Iako uspjeh nije osiguran, demonstrirana je hrabrost unaprjeđenja kulture te kasnije i rušenja privida njene stabilnosti (mada je prepuštanje toplini neosporivo). Ovdje se klišejske karakteristike raznih žanrova koriste na podosta imaginativan način, tek s pokojim slučajem suvisle reciklaže arhaičnih ideja zbog udovoljavanja opće prihvaćenoj formi. Najveća pohvala koju mogu dati Senidi, kao i njenom radu, je što ne stoji izgubljena u vremenu, zaboravljena nedugo nakon konzumacije.

Novi uradak interesantno je promatrati/analizirati paralelno s debijem, estetski jasno definiranim “Bez Tebe“. Taj je projekt bio solidna, čista konfiguracija r&b i trap obilježja s naglaskom na prostornosti te atmosferi. Glazba ondje bila je fluidna, meka, drogirana; satkana od oblaka (očita referenca na tada popularan cloud rap trend). Ono što se uvelike isticalo, osim osjetnog osjećaja za melodiju, jest vokal. O bože, ta žena ima nešto posebno! Surov, snažan, izuzetno ženstven, ali istovremeno dominantno muški glas rušio je sva očekivanja. Balade su izvedene s izrazitom nježnošću (emocija doslovno pršti van), dok su hip-hop bangeri ispljunuti na potrebno dramatičan, samouvjeren način. Sve zajedno bilo je uokvireno dovoljno zanimljivom, stabilnom, ali ne pretjerano ambicioznom produkcijom. Cilj je bio jasno postavljen te je kao takav više nego pristojno odrađen.

Simultano, “Za Tebe“ potpuno je fragmentirano, labilno ostvarenje pohvalne razine ludosti. Album, kao cjelina, naizgled ne postoji (namjerno)! Pored unakrsne pojave pojedinih obilježja, može biti teško uočiti logičnu poveznicu među pjesmama – položen je kolaž. Pojava me čak podsjeća na dosadašnju diskografiju Billie Eilish, gdje prvijenac predstavlja konkretnu stilsku formu, a drugo izdanje nudi neobuzdanu ekshibiciju upuštanja u ponore mnogobrojnih žanrovskih niša. Sličan pothvat možda nudi zbunjujuće iskustvo, ali navedeno ne presuđuje nužno loš ishod. Štoviše, prikazana raznovrsnost, kad uspije, veoma je pohvalna, a ponekad i fenomenalna! Na primjer, “Senida“ je potpuno dementan trenutak spajanja drum & bass instrumentacije s harmonijama narodne muzike uz povremeno javljanje poteza gitare uvijenih unutar agresivnih otkucaja perkusije. Build up i drop apsolutno su genijalni, a izvedbe/tekst sveobuhvatni te jednostavno intrigantni. Mogu napisati kako doista nisam očekivao susresti se s avangardom slušajući glazbu popularne regionalne izvođačice. Kudos!

Bizarnost se dalje uočava na “Behute“, vjerojatno najboljoj stvari čitave kompilacije. Sjajna realizacija kombiniranja sevdaha i flamenca oduševljava mjesecima nakon prvotnog izdanja. Uvodni akordi odsvirani akustičnom gitarom postepeno se nadograđuju luksuznim, emotivnim vokalom, ritmičkim pljeskom te kasnije i limenim puhačima sve do postizanja nečeg posve originalnog. Pjesma je svestrana, u jednu ruku nadrealna, a pružen doživljaj uistinu je teško opisiv. Shodno tome, “Kad će doći red“ obilnije se oslanja na flamenco (gitara, pljesak) dajući instrumentalno slično dobar rezultat, mada generalno impresivna lirična komponenta u predjelima zaostaje, dok “Dva Prsta“ poprilično korektno obgrljuje reggaeton, pritom donoseći jak pop trenutak pohvalne složenosti i teksture. “Maria Magdalena“ i “Jug“ nastavljaju obogaćivati paletu drill te trap nijansama preko kojih autorica slaže vokalne infleksije usporedive s onim Young Thuga – opet se iskazuje opisana ludost.

Vokalne izvedbe na “Za Tebe“ ne zaostaju za prethodnikom, štoviše dolazi do napretka. Tehnička sposobnost pjevanja uvijek je bila tu, no ovdje je zastupljena nužna varijacija i kontrast. Osjetna zaigranost te volja za isprobavanjem različitih tehnika postavljaju nove granice te unose dodatno šarenilo u već obojen krajolik, premda svaki eksperiment ne prolazi potpuno uspješno. “Noćne životinje“, usprkos solidnom dance aranžmanu, gotovo je neslušljiva. Robotsko pjevanje, bezrazložno unakaženo filterom, ne posustaje, a pripjev je jednostavno loš, ako uopće prisutan (repetitivno umnažanje riječi ‘noćne životinje’ ne čini pjevljiv niti dojmljiv hook). Kako je album od petnaest pjesama teško u potpunosti očuvati od ponekih osrednjih momenata, uz naveden negativan primjer može se navesti još njih nekoliko. “Beli svemir“, unatoč osjećajnosti, ne uspijeva zaokupiti pažnju (neupečatljiva r&b traka iliti otpadak s “Bez Tebe“), dok “Femme Fatale“ jednostavno nije potpuna (kao da se obećava ishod koji nije moguće obistiniti).*

Usprkos sporadičnim problemima, “Za Tebe“ je vrlo uvjerljiv produkt začuđujuće širokog raspona. Na njemu se dodatno mogu pronaći efikasne balade (“Jadnaja“), odlične dance-pop vježbe koje referiraju različite etape razvoja žanra (“Level“, “Mesečina i Ja“) ili vrckave rap pjesme progresivnog flowa, suptilno odsviranih detalja i genijalne strukture (“Zauvek“). Produkcija je kontinuirano jaka, slojevita, katkada suptilna, a u ostalim instancama grandiozna i porazna. Lako bi bilo pomisliti kako se mnoštvo sastojaka isprazno koristi, no izvođačica njihovim ispreplitanjem postavlja ‘manifest’ djelovanja. “Za Tebe“ prezentira sve ono što Senidu čini Senidom – svaka nota ispunjena je snovima, patnjama i porivima umjetnice. Istražuje se njezin identitet te se pokušavaju doseći oni dublji karakterni kutci. Muzika je ispunjena hvalospjevom i samopouzdanjem, ali paralelno i nesigurnostima te ranjivošću – tu su položene sve težnje, potrebe i nade. Poput Rosalijinog “Motomami“, “Bez Tebe“ zahtijeva preispitivanje poznatog te prepuštanje onom malo čudnijem – očekuje se povjerenje. Kohezije možda nema, ali magije ne nedostaje.

*Instrumentalno, a osobito vokalno, sve je odrađeno jako dobro, no mislim kako se pjesma nalazi u stalnom stadiju gradnje bez eventualne kulminacije.