Samo da se ovako nešto nije izdalo…

“Da je Amy poživjela, nikad ne bismo čuli ovakav album” tvrdnja je koja se manje ili više izravno plasira kroz gotovo sve recenzije ovog albuma, odnosno kompilacije pjesama prerano preminule Amy Winehouse.

Doista, da se Winehouse tamo negdje 2007. uspjela otrgnuti iz ralja svojih osobnih demona, baciti etanol, nikotin i droge, vjerojatno bismo ovih dana slušali neke druge pjesme u nekim drugim aranžmanima. I vjerojatno bismo s ushitom pričali o sjajnom koncertu u Beogradu i govorili koncertnim promotorima ‘prokleti bili na Božić 2011. što je niste doveli u Hrvatsku’. No dobro, mašta je jedno, a realnost drugo.Nakon Amyne smrti počeo je njen zagrobni diskografski život: traženje svih mogućih snimaka koje bi se mogle kad-tad objaviti. Unatoč raznim glasinama, njeni pokušaji da snimi dugosvirajući projekt ostadoše samo pokušaji, a na ovoj ploči samo je nekoliko pjesama koje su bile u konceptu za njen treći album. Snimke datiraju u period od 2002. do 2011., a tek četiri datiraju iz vremena nakon izdavanja “Back To Black” (autorske “Like A Smoke” i “Between The Cheats“, te “A Song For You”, duet “Body and Soul”). Glavnina “Will You Still Love Me Tomorrow” datira iz 2004. unatoč oznaci “2011” na omotu.

Kompilacija “Lioness” najslabija je od tri dugosvirajuća izdanja koja je Amy objavila u kratkoj ali dinamičnoj karijeri, tek zericu slabiji od “Franka“, no unatoč slabijim trenucima, album kao cjelina neobično je koherentan i prikazuje mladu simpatično uvrnutu curu koja voli nositi i pjevati stare stvari, i to ne one od mame, nego iz bakine mladosti.Od sva tri izdanja vjerojatno “Lioness” najbolje opisuje Amy u svojim ‘dobrim’ danima, kada se nije zalijevala litrama prokletog pića i kad je bila obična londonska cura koja je voljela živjeti na svoj način i pjevati svoju muziku. Na ovom albumu, doduše, dominiraju obrade, no to su pjesme kroz koje pjeva Amy i koje kao da pjevaju o Amy. “Lioness” nema ukletu i zlokobnu snagu “Back To Black“, nego u stvarima kao što su “Our Day Will Come” prezentira Winehouse koja je voljela život i sanjarila o nekom princu na bijelom konju s kojim će živjeti dugo i sretno.

Amyni heroji Ray Charles i Donny Hathaway (spomenuti u megahitu “Rehab”) obradili su čuvenu “A Song For You” Leona Russella, a talentirana učenica pridružila se svojim mentorima: duh pjesme “A Song For You” najbolje evocira kamo bi muzika Amy Winehouse krenula da je pjevačica poživjela – pomalo ‘potrošeno’ pjevanje kojim dočarava želju za iskupljenjem i oprostom, ‘prljava’ gitara, plačući gudači i nježne klavijature dali su najbolju snimku na ovoj kompilaciji.

U ostatku ploče Amy zvuči naivno, nježno i tužno, evocirajući djevojačke grupe iz nevinijeg dijela šezdesetih. Duet s Tonyem Bennetom “Body and Soul” solidna je vokalna suradnja dvoje vrhunskih pjevača, koja vjerojatno ne bi dobila ovakav publicitet da jedna od te dvije osobe nije u međuvremenu preminula.

“Tears Dry” i “Wake Up Alone” benevolentniji su rođaci jačih verzija na “Back To Black“, a ostatak je slušljiv i zanimljiv. Najslabija pjesma je “Like A Smoke” sa suvišnom rap dionicom, a i “Will You Still Love Me Tomorrow” nema ‘ono nešto’ što bi je izdvojilo iz tek prosječne obrade.

Unatoč tome što su okolnosti govorile kako će kompilacija neizdanih stvari ispasti nešto zbrda-zdola, riječ je o poštenom diskografskom projektu kojim upoznajemo nedovoljno poznatu stranu kompleksne umjetnice koja nas je prerano napustila.