Rudimental: Optimistično slavlje razlika u svijetu

Engleski drum and bass sastav Rudimental četiri mjeseca nakon prvobitno zakazanog datuma objavljuje treći studijski album “Toast To Our Differences”. Razlog odgađanja izlaska albuma je želja da se na njemu nađe još dodatnih pjesama, a Rudimental je ponovno ugostio veliki broj šarolikih poznatih i manje poznatih imena. Kolaboracije su oduvijek prisutne u njihovom radu, a neki izvođači su uz njihovu pomoć i nakon tih suradnji uspjeli izgraditi uspješnu samostalnu karijeru (Anne-Marie, Ella Eyre, MNEK…). 

Prvim albumom “Home” iz 2013. godine poharali su glazbene ljestvice, pokupili dobre ocjene kod kritičara i donijeli drum and bass zvuk među širu publiku i na program MTV-a. “Home” je tako našao i put do mojih zvučnika i playlista, a neke pjesme su svoje mjesto na njima pošteno okupirale. Drugi album “We the Generation” me nije pretjerano osvojio u usporedbi s prvim, ali je zato treći aktualni ipak bolje prošao. 

“Toast To Our Differences” ostavlja dojam bogatog paketa. Sastav tj. njihov zvuk je oduvijek bio fuzija šarenih melodija, ritmova i tonova, a to je itekako zastupljeno na ovom albumu. Za najavne singlove korištene su pjesme malo “mekšeg” zvuka, pretpostavljam kako bi Rudimental ponovno bio prisutan na mainstream radio postajama. Najbolji primjer je prvi singl “Sun Comes Up” s Jamesom Arthurom koju na prvo slušanje nisam uopće mogla povezati s karakterističnim zvukom Rudimentala. 

Što se imena tiče – slavlja i prihvaćanja razlika, međusobnih ili na nekim višim razinama, sukladno tome album je dobio dozu reagge i afričkog zvuka. Bolje rečeno, zastupljene su druge kulture i njihove glazbene tradicije. Tako na albumu prije pjesme “These Days” postoji i verzija u kojoj muški zbor iz Južne Afrike Ladysmith Black Mambazo u isicathamiya i mbubestil vokalnom stilu pjeva refren spomenute pjesme.

Prva pjesma na albumu, istoimena “Toast To Our Differences” već u prvih par stihova jasno daje do znanja njegovu poruku “Hey, I wanna live in a leaderless world / I wonder what that is / Who makes the rules in a leaderless world?”. Cijela pozitivna vibra pogotovo u spotu djeluje kao još jedna himna nogometnog ili nekog sličnog prvenstva. Otprilike istu ideju i audio-vizualni dojam donosi i “Let Me Live”, a jedan od osobnih favorita je “Dark Clouds”. Djeluje malo mračnije u odnosu na ostatak albuma tako da joj isticanje nije bio težak zadatak. 

“Walk Alone” uz Toma Walkera je slična situacija kao i “Sun Comes Up” – djeluje kao još jedna u nizu pop pjesama uz malo jači bass. Dalje bih izdvojila još “1by1” koja svojim brzim ritmom povlači atmosferu u plesni dancehall žanr i “They Don’t Care About Us” koja dijeli ime s velikim hitom Michaela Jacksona. Šalje otprilike istu poruku samo u nježnijem tonu.

“No Pain” je nositelj ranije spomenutog reagge zvuka, a “Summer Love” s Ritom Orom mi na ovome albumu ostavlja upitnik iznad glave. S obzirom da se nalazi na njezinom posljednjem “Phoenixu”, nisam očekivala da će svoje mjesto dobiti i na ovom albumu pogotovo zato što nije da mu nedostaje materijala. 

Kao što sam već spomenula u uvodu, Rudimental je već bio zaslužan za proboj nekolicine glazbenika na scenu tako da sam bila oduševljena kada sam vidjela ime Kevin Garrett na popisu pjesama. U pitanju je američki glazbenik koji iza sebe za sada ima “samo” 2 EP-a i nominaciju za nagradu Grammy za rad na posljednjem albumu Beyonce. “Do You Remember” je za razliku od većine pjesama donijela malo mirniju atmosferu jer Kevinov vokal tako jednostavno funkcionira. Nadam se da će mu ova suradnja donijeti malo više pažnje jer je definitivno zaslužio mjesto na sceni. 

Generalno album ima dvije strane tj. bolje rečeno funkcije. Cilj mu je svakako prenijeti spomenutu utopijsku poruku i svijet pretvoriti u ljepše mjesto. Ako ipak niste skloni kombinaciji glazbe i aktivizma ili politike, album će odlično poslužiti kao soundtrack za dobru zabavu i upalu mišića od plesanja. Jedina zamjerka je dužina albuma, 16 pjesama mi je u ovom slučaju ipak bilo malo previše i pokvarilo cijeli dojam. Pogotovo kada se sjetim da postoje neki albumi gdje mi čak ni tri puta toliko ne bi bilo dovoljno. 

Kada se sve skupa privede kraju i donese konačna ocjena, “Toast To Our Differences” je dobar album. U vrijeme kada je većina pjesama na ljestvicama “ukalupljena” u sličan zvuk i aktualne trendove, Rudimental i dalje uspješno nudi dobar omjer vlastitog jungle drum and bass zvuka i blažih verzija za širu publiku. Sigurna sam da će cijelo ovo šarenilo biti dobro prihvaćeno i da će Rudimental u budućnosti nastaviti u stvaranju glazbe na kvalitetnoj razini.