Reizdanje manje prihvaćenog prvijenca

Evo dobrog primjera kako razmišljaju diskografi: ‘Gle, Amy je svaki dan u novinama, pijana i nadrogirana, treba to nekako iskoristiti, pošto sigurno ne misli o novim pjesmama… Što bi sada mogli? DVD smo nedavno izdali pa bi to opet bilo bezveze, ali bi mogli reizdati njen prvi album s ponešto dodataka. Prodavat će se 100%’… I tako smo dobili ovaj album.

Album “Frank” prvijenac je Amy Winehouse te je mnogo manje poznat od njegovog nasljednika “Back to Black“, koji je pokupio sve važne (i one manje važne) nagrade te ju promovirao u soul-pop divu novog milenija.

Koliko god bila uspješna na glazbenom planu, toliko je propala u privatnom (ako se to uopće može tako zvati kad paparazzi prate svaki njen korak) životu. Nakon što joj je muž zatvoren, malo ga je posjećivala iza rešetaka, a zatim je krenula dalje u pohode po svim klubovima u Britaniji i šire.

Da stvar bude gora, tako je naišla i na Petea Dohertya pa sada zajedno bauljaju po raznim feštama koristeći velike količine alkohola i narkotika. Pitanje je koliko će još moći tako živjeti…

Bolje je da se vratimo samoj glazbi, odnosno ovom njenom prvom albumu koji je nanovo izdan s brdom popratnog materijala. U odnosu na “Back to Black“, “Frank” nije toliko dobar niti hitoidan, makar je i on duboko uronjen u soul ’60-ih, motown zvuk i zadimljene barove s vokalisticom uz prateći orkestar.

Pjesme su slabije, vjerojatno im fali doza iskrenosti i iskustva koje je Amy dobila lumpujući po Londonu i okolici do drugog albuma, a albumu nedostaje i neki jaki singl koji bi ponio cijeli “Frank”, kako je “Rehab” ponio “Back to Black“, “Chasing Pavements” mladu Adele, a “Mercy” plavokosu Duffy.

Ovdje nije do kraja izražen sav naboj kojeg Amy posjeduje kao izvođačica pa se vidi da je “Frank” bio samo solidan temelj za remek-djelo koje je uslijedilo tri godine kasnije.

Kako bi trebalo izgledati svako reizdanje, pokazuje drugi disk na kojem je brdo raritetnih i live-snimki, počevši od različitih demoa pjesama, nekih b-sideova, remiksa, pa do nastupa na raznim koncertima i gostovanja kod legendarnog Joolsa Hoolanda u njegovoj još legendarnijoj glazbenoj emisiji.

“Frank” je bio samo solidan prvijenac jedne nove mlade (tada je imala samo 20 godina) pjevačice u usponu koja se glazbeno vratila mnogo desetljeća unatrag. Svojim trudom, upornošću i skandalima, uspjela je u međuvremenu ispromovirati svoju glazbu pa je njen drugi album “Back to Black” postao jedan od najtraženih CD-a posljednjih godina.

Prvijenac ko prvijenac, ima podosta mana, ali se može i u njemu uživati, a kada se kvaliteta usporedi s današnjim ‘njenim kopijama’, “Frank” je u rangu s debijima Adele i Duffy.

Amy Winehouse je jedna od najjačih pjevačica koja se pojavila zadnjih desetak godina, pa je otužno gledati ju kako svakim danom sve više i više propada… Nadam se da će jednog dana uspjeti smiriti svoje nemirne duhove, te pokušati se koncentrirati za rad na novom albumu, a do tada nam ne preostaje ništa nego uživati u njenim dosadašnjim albumima, te izdanjima koje nam je pripremio njen izdavač, poput ovog reizdanja s mnoštvom zanimljivih dodataka.