Povratak u vrh europske glazbene scene

Koliko nam je svima poznata norveška glazbena scena (bolje rečeno koliko dobro poznajemo glazbene uzdanice te skandinavske zemlje)? Iako će se vjerujem većina zaustaviti u razmišljanju pri spomenu A-ha, uspjesi i utjecaj koji je ta trojka ostavila, daje nam za pravo glazbenu ostavštinu ove zemlje smatrati bogatom i plodnom, pa čak da se više i ne možemo sjetiti niti jednog drugog izvođača sa tih prostora.

A-ha možemo nazivati jednim od sigurno najuspješnijih bendova osamdesetih. Nastaju u Oslu 1982. godine. Predvođeni odličnim pjevačem Mortenom Harketom, i imajući u rukama fenomenalan singl “Take On Me”, vrata velikog globalnog uspjeha bila su im širom otvorena.

Ja osobno, ovaj sastav volim promatrati iz dva različita kuta. Prvo kao nekoliko uvodnih godina karijere, koje su popratili s isto tako nekoliko albuma do raskida zajedničke suradnje početkom devedesetih, te drugi dio karijere koji nastaje nakon desetogodišnje pauze. Ta se razdoblja bitno razlikuju.

Ako smo nekada ovaj bend mogli svrštavati u kojekakve synthpop kalupe, drugim početkom u novom stoljeću sastav pomalo gube onaj synth prizvuk. Nadalje, dojma sam da prvi dio njihove karijere zvuči živo, bombastično (A-ha se predstavljaju velikom atrakcijom), dok ovaj drugi dio karakteriziraju smirenost i nadasve zrelost.

“Analogue” je najbolji primjer te zrelosti. O kvaliteti da i ne pričamo, uostalom kvaliteta je konstantna osvrnemo li se cjelokupnu povijest ovoga trojca. Štoviše, čini mi se kao da su poput vina, što duže traju, boljeg su okusa.

“Analogue”je svakako bolji od prethodnog “Lifelines” i svrstao bih ga među najbolje A-ha radove. Sastoji se od trinaest pjesama. I mada je već uvodna, odlična “Celice” gurnuta u prvi plan, kao prvi objavljeni singl i hit, ovaj album sadrži još nekoliko stvari koje ne zaostaju puno (ili su možda i bolje) za njom.

“Don’t Do Me Any Favours“, naslovna “Analogue”, “Cosy Prisons“, “Over The Treetops” ili primjerice “Birthright“, sve su redom potencijalni hitovi i pjesme koje će se vrtjeti na radio stanicama.

Jedno malo iznenađenje za sve štovatelje ovoga sastava (a i ne samo njih). Naime limitirana specijalna edicija ovoga “Analogue” rada, osim samoga albuma, donosi još i bonus DVD, na kojem možete vidjeti A-ha uživo iz Osla sa stvarima “Celice”, “Analogue” i “Cosy Prisons”.

Nadalje, tu je i video spot za prvi singl “Celice”, kratak prilog kako je on nastao, te razgovor sa članovima benda. Ovaj bonus DVD ostavlja više nego dobar dojam, i možemo se samo nadati da će objavljivanje takvog ili sličnog dodatka, uz sami album postati praksom (većim) svjetskim glazbenim imenima.

A-ha nastavljaju svoj diskografski niz, te ovim albumom, uostalom kao toliko puta do sada potvrđuju da spadaju u sami vrh europske glazbene scene.