Podsjetili zašto ih pola svijeta ne podnosi

Inače me i cura i frendovi i cijela okolina smatraju dosta neozbiljnom i totalno neromantičnom dušom pa kad me i prime trenuci nježnosti, svi sumnjaju na veliku sprdačinu i smijeh.

Ne znam je li to razlog, ali najnoviji album finskih ljubavnika HIM, zbilja mi nije sjeo.

Prošli “Venus Doom” dao je naznake da su ljudi žešćim i agresivnijim zvukom odlučili mrziteljima objasniti da su sazrjeli, ali kao da igraju ping-pong, sada su opet zaokrenuli ploču i opet jašu ultra-komercijalnim i popastičnim vodama. “Screamworks” je korak u prošlost.

Pjesme su redom jednostavnije, slušljivije, pamtljivije, pristupačnije i, unatoč činjenici da Ville Valo svojim rock-pristupom nekako hoće biti novi Jim Morisson, ovoga puta kao da se nije ni pokušao potruditi nastaviti gdje je stao 2007. Čim se čuju riječi “I’m scared to death to fall in love with you” na “Scared to Death” dolazi se do jednog od najsladunjavijih trenutaka još od albuma “Razorblade Romance”.

Singl “Heartkiller” i “Love, the Hardest Way” su one dinamičnije, a na simpatičnoj baladi “Disarm Me” opet se vratio na poznato temu – “Turn three sevens into three sixes again“. Na toj stvari, iako laganoj, čovjek se iskazao svojim glasovnim sposobnostima pa mu nije strano onako rockerski zavrištati. To je ponovio na jednoj od boljih “Shatter Me With Hope” i na macho žestokoj “Ode to Solitude” koju je opet upropastio refren dostojan Jonas Brothersa i sličnih.

Je li problem što su taj svoj ‘love-metal’ zvuk toliko izamerikanizirali do boli ili što ima sve manje ljubavno nesretnih klinaca koji svaki dan gledaju onaj romantični filmski hit s vampirima – nemam pojma. Ali, HIM su imali priliku prošlim albumom osvojiti neku novu publiku.

Odlučili su se vratiti svojim utabanim stazama i ispada žalosno što će ovaj album opet ponuditi kolekciju probavljivih i zaboravnih ljubavnih pjesmuljaka.