Vidi li se to smisao u remix albumima?! Napokon!

Već mjesecima se borim i ne usuđujem uploviti u proučavanje jednog polualbuma. Love-metalci HIM svoj zadnji album “Screamworks: Love In Theory and Practice, Chapters 1-13” (neće valjda biti još poglavlja) izbacili su u ožujku prošle godine i nekim svjetskim čudom netko je odlučio da bi taj album trebao dobiti svoju drugačiju, remiksiranu, verziju, kaotično nazvanu “SWRMXS”.

Očito, remiksevi pjesme ne mogu uništiti i oskvrnuti samo kada je osnovni proizvod loš. Ispostavilo se da su ove svakojake verzije svih 13 pjesama puno zanimljivije, a meni i draže od glavne zamisli Valoa i ekipe. Elektronika svih smjerova i svakojakih atmosfera, povremeno zabavna, povremeno uvrnuta, ipak nije sasvim nezavisan i zaseban projekt.Bend je ideju svesrdno blagoslovio, Valo je nakon jednog sna dobio ideju za naslovnicu s VHS kasetom, a naposlijetku je sjeo i za miks pult, te supotpisao zadnji dio kolekcije s bratom Jesse Oliverom pod pseudonimom ÖÖ.Najveće iščekivanje sigurno je izazvalo ime DJ Tiesta pored “Love, the Hardest Way” koji je složio svojevrsni vocal-mix, prilagođen za njegove stadionske grandiozne ‘peglaone’. Osim nje, i “Dying Song” je ostala u house vodama, dok je ostatak više usmjeren prema underground mračnoj sceni.

“In Venere Veritas” agresivna je elektronika koja podsjeća na nedavnu kolaboraciju Korna i mladog Skrillexa, “In the Arms of Rain” je dobila trip-hop verziju bez vokala, “The Foreboding Sense Of Impending Happiness” minimalistička je klupska poslastica, a “Ode to Solitude” jedna od rijetkih s malo više organskim electro zvukom.

Paradoksalno, “Shatter Me With Hope” u ovoj verziji zvuči više HIMovski nego original i tu dolazimo do samog dojma i priče koju će shvatiti rijetko koji fan HIM-a ili netko tko nema veze s elektronskim igrarijama. Ovo HIM-u nije prvo koketiranje s remiksevima (sjetimo se “Uneasy Listening I & II“) i opet će razljutiti one koji ovaj bend shvaćaju (pre)ozbiljno.

Ovdje se definitivno ne može ni namirisati pravi HIM okus, ali nekome otvorenom za novotarije ovo će biti jako dobro, pa čak i ako nema doticaja s digitalnim mesarenjem pjesama. Slično se dogodilo s Linkin Parkovim “Hybrid Theory” koji je za album remikseva imao i tržišni razlog i uporište. Budući da se ovdje radilo o neuspješnom i neprimjetnom albumu, možda ovi remiksevi zatvore pokoju vremensku pukotinu u karijeri voljenog i omraženog benda.