Ostvarene želje tajanstvenog dueta

“Željeli bi smo da nas ljudi cjene zbog umjetnosti koju stvaramo, ne zbog vanjštine” govori nam Client B, polovica anonimnog dueta koji sačinjava Client. Iako se vrlo malo zna o njima, sasvim je sigurno da su članovi benda dvije mlađe ženske osobe koje po akcentu zvuče kao dolaze sa sjevera Engleske (ovo je informacija do koje smo došli na internetu) i da su izdale album za etiketu Toast Hawaii čiji je vlasnik legendarni Andy Fletcher, široj javnosti poznat kao član kultnih Depeche Mode.

Ipak, osim ovih činjenica nije moguće ništa reći o ovom bendu jer jednostavno, ništa se više ni ne zna. Bilo kako bilo, iz ovakvog pristupa možemo zaključiti da ove dvije mlade žene ipak više vole, cijene i žele svoju privatnost od eventualnih ludih provoda koje bi im zasigurno bio dostupan da su medijski eksponirane u pravom smislu te riječi.

No o čemu je tu zapravo riječ? Ovo je zbilja teško pitanje iz razloga jer se u glazbi koju stvaraju osjećaju jaki utjecaji synth pop, electro i rock zvuka što daje njihovoj glazbi jedan zbilja širok prostor u kojem granice nisu postavljene, ali se ipak tako teško između njih kretati. No, Client izgleda imaju sposobnosti i smisla za to pa su ovim izdanjem uspjeli nastaviti uspješan niz koji su započeli svojim debi albumom. No krenimo redom.

Na uvodnoj pjesmi “Radio” pokazuju nam koliko njihov zvuk može biti istovremeno nježan i žestok kombinirajući inteligentan bass line sa gitarskim riffovima u njihovom slučaju nezaobilazim sintersajzerom te dosta laganim vokalom. No na drugoj pjesmi “Come On” već se osjeća snažniji upliv u rock vode s pojačanim gitarama i dosta glasnijim i izraženijim synth dionicama što pjesmi daje veću snagu i zavidno joj povečava potencijal. Iako je u principu vrlo jednostavna, pjesma ipak ima svoju ‘težinu’ zbog produkcije koja je zbilja izvrsno odrađena.

Na sljedećoj “Overdrive” se kao gost pojavljuje Martin Gore, mozak Depeche Modea. I na ovoj pjesmi se primječuje ponovni pomak u smislu glazbenog stila, tako da je ova pjesma više orijentirana na electro zvuk, što se pokazuje kroz bass line i ritam sekciju koja je posložena u stilu koji podsječa na većinu pjesama sa zadnjeg albuma “Miss Kittin ‘I Com”, ali ipak, kao i na predhodne dvije pjesme ipak se osjeća upliv rock i synth pop zvukova u ovu zanimljivu pjesmu, kojoj pak opet posebnu dimenziju daje glas Martina Gorea, ovaj put u ulozi back vokala, što je ispalo vrlo zanimljivo iz tog razloga jer je Gore svoje dionice odpjevao u istim tonovima u kojima se kretao synth u tom dijelu pjesme.

“One Day At A Time” je pjesma koja nas vodi ponovo vodi u potpuno novi smjer sa svojim synth-brit-pop smjerom. Pjesmom dominira vokal Clientica pračen vrlo izraženim sintersajzerom kao i violinama što pjesmi daje jednu ozbiljnu, ali i vrlo zanimljivu notu. Na pjesmi “Pornography” sva 3 gore navedena stila se stapaju u vrlo zanimljivu fuziju i tu se opet pojavljuje novi gost – Carl Barât (iz The Libertines) čiji duboki vokal se upotpunosti slaže s melodičnim i zvonkim glasovima cura iz Clienta.

I što još reći, “City” je vrlo, ‘vrlo’ zanimljivo. Ne toliko zbog nekog pretencioznog tehniciranja po instrumentima (iako i toga ima), nego zbog unikatnog i vrlo ugodnog zvuka te jednostavnosti. Možda je razlog to što produkciju potpisuje Andy Fletcher, no u svakom slučaju ovaj album donosi definitivno osvježenje na svjetskoj glazbenoj sceni. Kao što sam rekao, napraviti ovakav album nije baš lagano baš zbog tog kretanja između različitih stilova i odskakanja u tempu što neki glazbenici (a i producenti) često ne znaju dobro odraditi.

No ipak, cure iz Clienta su uspjele napraviti nešto zanimljivo i vrijedno slušanja. Ovaj album bi preporučio svim fanovima Depeche Modea jer je očigledno da su ih oni dosta inspirirali, ali i onima koji vole čuti nešto potpuno drukčije od većine stvari koje se pojavljuju u našim CD shopovima.