Originali bolji od obrade

Najavljivali su album, najavljivali i najavljivali, a onda izdali EP. Sad su izdali EP, a album i dalje najavljuju. Samo da umjesto novog albuma opet ne slijedi EP, ili još gore, album čije kvalitetne pjesme stanu na EP.

Gore spomenuta činjenica ne bi se toliko apostrofirala da nije riječ o tome kako se slično može reći za pjesme koje su na ovom EP-u. Pjesme nedvojbeno privlače interes, ali ga ne održavaju, odnosno, ‘na prvu’ izdanje zvuči mnogo zanimljivije nego ‘na desetu’.

Uvodna i naslovna “B3” zadovoljava sve forme stadionskog mračnjačkog rocka devedesetih. Pojačani bubnjevi daju pravi ritam za ‘headbanganje’ ili, po izboru slušatelja, za koncertno pasivno-agresivno kontempliranje, a gitara i elektronički premaz daju potentnu zvučnu podlogu. Vokalist Brian Molko u ovoj će pjesmi neugodno asocirati na Robbieja Williamsa, a ni u ostatku EP-a neće ponuditi sijaset zanimljivih interpretatorskih rješenja.

Obrada indie rockera iz sredine devedesetih, benda Minxus, “I Know You Want To Stop“, beskrvna je i u skladu s tim crna rupa izdanja. Koliko se god momci iz Placeba trudili, riječ je o pjesmi koja svojom kvalitetom ne zaslužuje obrađivanja te ne poziva slušatelja na dalja slušanja.

“The Extra” je solidna gotovo folk stvarčica, na tragu Toma Pettya, ali s prepoznatljivim zvučnim tretmanima Placeba, “IKWYL” (kratica bi valjda trebala značiti ‘I Know Where You Live’) također je korektno složena i solidno snimljena, no najbolja pjesma je zaključna, sedam minuta duga “Time Is Money” koja uspijeva svojom dramaturgijom održati koncentraciju slušatelja i evocira poznati Placebo-weltschmerz.

“B3” je jedan od onih projekata kod kojih je lako ustanoviti ‘da valjaju’, no teško se natjerati da ih se puno sluša. Dojam je da je ovaj EP služio kao probni balon za ispitivanje nekih zvučnih rješenja, čija će razrada uslijediti na nadolazećim kolekcijama snimaka.