Monsieur Gainsbourg - Revisited
Izdavač: Barclay / Aquarius Records
Žanr: Pop
Naša ocjena:
Popis pjesama:
Zanimljiva kompilacija ovog mi se puta sasvim slučajno našla u rukama, a kasnije i u playeru. Kako nisam bio previše upoznat likom i djelom potonjeg monsieura izvukao sam za sebe i vas par crtica.
Francuski šansonjer, glumac, redatelj i skladatelj filmske glazbe Serge Gainsbourg (1928. – 1991.) postao je za života jednim od najvećih imena francuske popularne glazbe poslije 2. svjetskog rata. Patološki sramežljiv, nezadovoljan svojim izgledom, autor/pjevač koji je beskrajno pio i pušio, Gainsbourg je pjesme istovremeno davao elitnim šansonjerima (Juliette Greco, Serge Reggiani) i pop izvođačima (Francoise Hardy, Sacha Distel, France Gall – pobjeda na Eurosongu 1965. Gainsbourgovom skladbom “Poupee de cire”), ali najizvornije i najuzbudljivije zvučale su u autorskim interpretacijama.
Da ne zvučim sasvim umišljeno moram priznati da sam za neka od ovih imena ili premlad ili neinformiran, ali u svakom slučaju ako su tu zavrijedili su. A da ne mislite kako je ovo neki stvarno dosadan i nezanimljiv CD moram vam skrenuti pogled na track listu na kojoj će te primjetiti neka od zvučnijih imena današnje scene.
Tu su Franz Ferdinand, Placebo, Portishead, Michael Stipe i drugi. Oni naime izvode njegove pjesme na engleskom jeziku i tako spajaju njegov rock slobodouman duh s ovim revivalom. Koliko sam propustio ne čuvši za Gainsbourga ranije tek sada mi je postalo jasno jer dotični je bio priličan umjetnik.
Kako su pjesme osuvremenjene izvedbama popularnih rockera i drugih individualaca zvuče sasvim solidno, ali vjerujem i da su u svoje vrijeme kao originali bile hitovi. Posebno me se dojmila “I Love You”, odnosno “Je T’Aime Moi Non Plus” jer nekako mistično spaja sramežljiv lik Sergea i njegovu neupitnu karizmu, a izvedba Karen Elson daje joj poseban ton finoće. Marianne Faithfull se pak poigrala reggae ritmom i dala svom glasu jedan sasvim različiti okvir u skladbi “Lola Rastaquouere“.
Ostali su rockeri u njima prepoznatljivom zvuku obradili skladbe pa se sigurno nećete zabuniti tko je tko. Tako je Placebo sasvim prepoznatljiv, jednako kao i Franz Ferdinand, a i ostale stvari će vam sasvim sigurno zazvučati.
Što još reći o kompilaciji, koja svakako budi zanimanje svojim sastavom glazbenika, osim da je potpuno pogođena i da zvuči u najmanju liniju odlično. Cjelokupni je ton kojim zrači CD nekako uzvišen i kao da odaje počast starom gospodinu koji je stvorio taj osebujan opus skladbi. I da za kraj citiram Alexa Kapranosa iz grupe Franz Ferdinand koji je rekao: “Nikad nisam čuo nešto slično: mračan, autoritativan glas s melodijama koje se ne mogu usporediti ni s kakvim iskustvom prosječnog poklonika rocka. Ne događa se često u životu da odjednom počnete otkrivati sve u vezi s donedavno nepoznatim umjetnikom”.
Svakako preporuka pravim sladokuscima i poznavateljima dobrog zvuka i onima željnima vrhunskih izdanja u svojim kolekcijama.
