Obavezna glazbena lektira

Nedavno se dogodio jedan od zanimljivijih reuniona u proteklih nekoliko godina. Naime, Sting, Summers i Copeland ponovno su odlučili udružiti snage i nakon čak dvadeset godina krenuti na još jednu turneju kao grupa The Police.

Iskreno, mislio sam da se to neće nikad dogoditi jer mi se Sting činio kao preveliki ego-triper za tako nešto. Ali vjerojatno nisam jedini kojeg je iznenadio svojom odlukom. O njima bi se dalo ispisati mnogo stranica, iako su kratko trajali.

Nastali su u Londonu 1977. godine i vjerojatno mnogi ne znaju da su u samo šest godina izdali čak pet albuma. I to pet kvalitetnih albuma, od kojih su ipak najupečatljiviji “Reggatta De Blanc” (1979.) i “Synchronicity” (1983.), koji je uostalom jedan od najprodavanijih albuma dvadesetog stoljeća. Svojevremeno su uveli u tradicionalni pop-rock hipnotički reggae i bili pravo osvježenje na tadašnjoj sceni.

Imali su gotovo sve: rasprodane turneje, hitove u eteru, pozitivne reakcije kritike i publike, ogroman broj izdanih albuma, i to u Europi i SAD-u. I umjesto da krenu novim zvjezdanim putevima, na opće iznenađenje razilaze se 1986. godine. Svatko je otišao na svoju stranu, Summers je izdao nekoliko albuma koji nisu privukli preveliku pažnju, Copeland se povukao u studio i radio na raznim projektima, a Sting se otisnuo u poprilično uspješnu samostalnu karijeru. Ovo je jedan od rijetkih primjera gdje je jako teško procijeniti što je zanimljivije i kvalitetnije, Sting kao sologlazbenik ili The Police.

Iako je postojalo već nekoliko ‘best of‘ kompilacija ove grupe, tridesetak godina nakon objavljivanja njihovog prvog singla u karijeri (“Fall Out“, svibanj 1977.), izdaju novi presjek najboljih pjesama nazvan jednostavno “The Police”. Sastoji se od dvostrukog CD-a i na svakom se nalazi 14 pjesama. Podjednako su zastupljene pjesme iz svih dijelova karijere, ali ipak ih najviše ima s albuma “Quatlandos D’ Amor” (1978.) i “Synchronicity” (1983.).

Cover albuma je maštovito dizajniran, s jedne strane sadrži nekoliko fotografija benda, popis pjesama i komentar poznatog britanskog novinara Chrisa Salewicza, a s druge strane je poster koji najavljuje emitiranje rasprodanog live-nastupa (petak, 18. svibnja, 1979.) The Policea na KXLU-FM i KSPC-FM, komercijalnim američkim radiopostajama.

U vremenu kada The Police ponovno osvajaju pozornice širom svijeta, ova kompilacija ima svrhu da nas detaljnije uputi u stvaralaštvo grupe, a upravo to i čini. Uz sve najveće hitove, pronaći ćete neke pjesme koje su manje poznate, ali i vrlo zanimljive pa bi vas preslušavanje moglo potaknuti da nabavite sve njihove albume i temeljito ih proučite. Ukoliko je vaša jedina asocijacija kad vam netko spomene ove Britance nekoliko taktova pjesme “Every Breath You Take” (i to još u verziji sa P. Daddyem ili Diddyem, tko će to više znati!), ovo izdanje je bez ikakve sumnje obavezna glazbena lektira za vas.

Ostalima je najbolja preporuka što ovaj ‘best of‘ sadrži čak tridestak dobro odabranih pjesama, što je u svakom slučaju pristojna brojka. Kombinacija boce kvalitetnog vina, zanimljivog društva i sastojaka poput “Roxanne“, “Message In The Bottle“, “King Of Pain“, “Wrapped Around Your Finger“, “Walking On The Moon“, “Invisible Sun” itd. zvuči gotovo idealno za neke trenutke koji ostaju dugo u sjećanju.

Na kraju moram reći da živim u nadi da će se Pink Floydi predomisliti, prijeći preko svojih ego-tripova, ugledati se na Stinga i ekipu, i naravno krenuti sličnim putem.