Novo zanimljivo izdanje Predgrada Nedića

Ne tako davno, u ruke sam dobio album “Fading Away” Predgrada Nedića na kojem mu je umjetničko ime bilo PNDC, a sada, par mjeseci kasnije imam njegov novi album “Helium Bliss“, kojeg je izdao pod imenom Keep Away From Heat.

Na prvi pogled je malo čudna promjena imena za izdanja koja su došla s tek par mjeseci razlike, ali preslušavajući ih, odmah se shvati zbog čega je promijenjeno ime pošto se dosta razlikuju u glazbenom smislu makar je gotovo cijela ekipa koja je radila i “Fading Away” ponovno na okupu. U prvom redu tu mislim na ‘grčku vezu’, famoznog Thanosa Vavaroutasa aka Houseworka.

I dok se PNDC zabavlja mračnom stranom new vawea, pomiješanom s podosta elektronike, Keep Away From Heat je nekako pristupačniji i melodičniji, na jedan pop način eksperimentira s elektronikom (pjesme su u principu nešto laganijeg ‘chill-out’ ritma) s dozom kraut i post rock elemenata. Sve u svemu, opet jedna vrlo zanimljiva cjelina.

Možda cijelom izdanju fali neka doza agresije (u odnosu na PNDC), ali melankoličnost koja se provlači kroz gotovo sve pjesme izvrsno je izbalansirana, što čini Nedića jednim od najosebujnijih glazbenih ličnosti ex-yu prostora pošto na naizgled različitim područjima pronalazi novu inspiraciju i kreativnost kojom postiže zavidne rezultate. Na “Helium Blissu” ponovno ima toga napretek.

Da ne ispada da cijelo vrijeme bezveze pričam može predstaviti pjesma “Everything… Senseless“, koja je prepoznata i u Južnoj Americi zbog čega je korištena i u argentinskom filmu “Hombre En Polvo”. Ne znam kako je došlo do te suradnje, ali je stvarno lijepo čuti i vrijedno spomena.

Uz Houseworka, na “Helium Blissu” se povećala ‘grčka kolonija’ u vidu alternativne pjevačice Marine Skiadaresi (aka Shadowlike), koja je svojim vilenjačkim vokalom dodatno uljepšala “Rainbow Drops“. Inače, pjesma je vrlo atmosferična i lagana s odlično pogođenom vokalnom interpretacijom čime se i ističe kao i jedan od vrhunaca albuma.

Naravno, favorita ima podosta, makar je samo devet skladbi na njemu, a meni su se najviše svidjele vesela post-rockerska odiseja “Toys” i završna “The Things That Aren’t Funny”.

“Toys” zvuči vrlo veselo i zaigrano, pa se priupitaš da je li PNDC i Keep Away From Heat ista osoba pošto su njihove pjesme toliko različite, a opet tako dobre, dok je “The Things That Aren’t Funny” idealna za ‘happy end’ u nekoj ljubavnoj komediji.

Prošlu recenziju sam završio s izjavom da je Nedić blizu remek-djela, a nakon “Helium Blissa” sam potpuno siguran da će ga uskoro uspjeti upecati. Već se sad vidi da su mu ideje beskonačne, da svakom pjesmom izmisli nešto novo i interesantno što se rijetko nalazi, posebno u ‘našim’ krajevima gdje caruju turbo narodnjaci i dva-tri takta koji je troše unedogled.

“Helium Bliss” bi se najlakše definiralo kao elekro-pop eksperiment, ali ima tu još toliko toga pomiješanog da je teško ispričati u par riječi pa je najbolje uzeti CD u ruke i uživati.