Za ljetni chill-out

PNDC iliti Predrag Nedić dolazi iz Beograda i već se desetak godina bavi mračnijom stranom elektronike, a posebno ga fascinira zvuk ’80-ih. U proteklih godinu-dvije, izdao je nekoliko vrlo zanimljivih izdanja poput albuma “Fading Away” i “Helium Bliss” koji je izdan pod pseudonimom Keep Away From Heat, uz niz raznih EP-ova i gostovanja na mnogim kompilacijama.

Iako novi album “Secondhand Language” donosi neke nove stvari, zvukovno je ostao tamo gdje se PNDC najbolje snalazi, na synth-elektroničkom zvuku starom dvadesetak godina prebačenim u novi milenij. Najvažnija je promjena što je ovaj put na samom izdanju supotpisan stalni pratitelj u njegovim radovima, Housework, što dosad nije bio slučaj.

Mračan sound kojeg preferiraju obojica, ovom zgodom je podosta čišći i okrenut nešto laganijim, manje eksperimentalnim temama, kao da su težili nešto popičnijim temama. U tom pogledu album malo zaostaje za svojim prethodnicima iako je i dalje vrlo ritmičan i plesan, idealan za jutarnji chill-out nakon cjelonoćnog tulumarenja po jadranskim plažama.

Važnu ulogu na novom albumu ima i druga grčka gošća u vidu Shadowlike, iako gostuje samo na dvije pjesme. Njen vokal je idealno legao u pjesmi “Goodnight” koja ima najluđu glazbenu podlogu pa je samim time i jedan od vrhunaca albuma. Njeno gostovanje je prošireno i na sanjivoj “Pilots” za koju vjerujem da bi zbog svoje dramaturške atmosfere mogla postati jak hitoidni singl da je na njoj potpisano neko veliko svjetsko ime.

Houseworkov vokal je potpuna suprotnost nježnom glasu Shadowlike, budući da je podosta grub, a samim time i upečatljiv. Pjesme koje on pjeva, iz tog razloga, mnogo su mračnije i, rekao bih, dinamičnije, s povremenom malom dozom gothic prizvuka (“The Fix“) ili psihodelije (“30.000 Feet“).

Na album su uneseni mnogi novi zvuci koji možda i nisu pravilno iskorišteni. Tako na primjer u uvodnoj “At My Door” pomalo na živce ide konstantno lupanje ritam mašine i uništava dojam predivno melodijski ugođene pjesme.

Album ima i tri remiksa kao bonus materijal. Laurent_ je dodatno obogatio “30.000 Feet” s nešto hibridnijim zvukom i drugačijim vokalnim dionicama, Harold Nono se poigrao i dobro zabavio s pjesmom “Shut My Soul” koja je dodatno dobila na svježini (iako je i u originalu vrlo popična, gotovo idealna za komercijalni singl), dok “Secondhand Language” završava s alternativnim miksom “Goodnight“.

“Secondhand Language” pokazuje da i dalje ima pregršt ideja u glavama dvojca PNDC/Housework, samo možda je ovaj album došao prerano, s još do kraja nedorađenim ponekim pjesmama. U većini, to je opet odličan album koji nas vraća u mračan pop zvuk ’80-ih, ali s nekim pjesmama su razočarali.

Kada se sve zbroji i oduzme, “Secondhand Language” je najslabiji album PNDC-a, ali je još uvijek dovoljno intrigantan, maštovit i originalan zbog čega ne može biti loš, već dapače, to je još jedno ostvarenje na kojeg autor može biti jako ponosan.