Novo buđenje fantoma revolucije

Kada je 2001. godine objavio sjajan album “Violent Revolution”, i to nakon sigurno najgore faze rada, s kraja devedesetih, gotovo svi fanovi bili su uvjereni da je to novi početak, ili bolje reći nastavak Kreatora na koji su navikli.

Utemeljenog na čvrstom, sirovom, beskompromisnom thrash metalu uz obilje solaža, agresije, ali i melodije, a da je tako dokazali su albumi “Enemy of God” i “Hordes Of Chaos“. Tako da, praktički, od početka novog stoljeća Kreator proživljava svoju drugu mladost, a to je slučaj i na ovom albumu, koji bi se mogao staviti uz bok s “Violent Revolution”.

Na ovom albumu, kako smo kod njih i navikli, prevladavaju teme o ratu, smrti, religiji, a glazbeno gledano, loše ili jedva slušljive pjesme jednostavno nema. Dapače, osim udarne, naslovne teme, teško je izdvojiti koja bi pjesma nakon nje bila najbolja, jer su jedna drugoj rame uz rame, sa strašnim, razornim kontinuitetom, tako da 45 minuta prođe kao četiri sata, jer se uz ovaj album naprosto izgubi pojam vremena.Pjesme su brze, energične, ritmične, poletne, gitarske dionice i solaže su prodorne, melodične, snažne, maksimalna ‘thrash-hevijana’, na koju se nadovezuje uvijek odlično, urnebesno Ventorovo bubnjanje s povremenim mirnim zborskim, clean pjevanjem ili interludijima (“From Flood Into Fire“). Čvrsto, žestoko, kompaktno, besprijekorno posloženo, produkcijski gotovo savršeno, s atmosferskim podlogama, karakteristike su albuma koji rijetko koga može ostaviti ravnodušnim.

Nakon početnog atmosferskog intra “Mars Mantra“, prvi riff naslovne pjesme, uz poznato Milleovo urlanje, te brzi tempo, daje naslutiti da bi ovo mogao biti još jedan epski album u njihovoj karijeri. Na nju se nadovezuje “Death To the World“, u turbo-brzom ritmu i često opetovanom istoimenom refrenu na kojem Mille vrišti iz petih žila “Death to the worrrrrrrllld…“.

Na šestoj pjesmi “United In Hate” dolazi do malog ‘odmora’ uz akustični uvod, gdje kroz glavu proleti misao da je vrijeme za malo opuštanja i usporavanja u tempu. No samo nakratko, jer slijedi još jedan u nizu Milleovih screamova, a na refrenu se paralelno s pjevanjem provlače moćne, a opet zavodljive i pamtljive gitarske melodije, jedan od jačih segmenata albuma. Više laganijih dijelova, tmurnijeg ugođaja, dominirajućeg srednjeg ritma i veći obujam gitarskih melodija ima “Your Heaven“, a “Until Our Paths Cross Again” također prolazi transformaciju od lagodnijih akustičnih, sporijih, preko srednjih i brzih, agresivnih dijelova i tako ‘ukrug’ od svog početka do kraja.

Iako smo na polovici godine, mislim da je već sad lako reći da će ovo biti jedan od najboljih studijskih albuma u ovoj godini. Možda čak i prvi na top 3 tablici, no za konačnu ocjenu pričekajmo još do kraja godine. Ipak, jedno je sigurno: Kreator je ponovno dokazao i pokazao značenje i smisao riječi ‘thrash metal’ i s “Phantom Antichrist” sigurno se ostavio na, ili pri samom vrhu thrash metal scene. Izvrstan album.