Luca Turilli's Dreamquest
Lost Horizons
Datum izdanja: 06.06.2006.
Izdavač: Magic Circle / Trolik
Žanr: Metal
Naša ocjena:
Popis pjesama:
Talijanski gitarist Luca Turilli jedan je od osnivača svjetski popularnih metalaca Rhapsody Of Fire (ilitiga bivšeg Rhapsodyja), svima znanih predstavnika tzv. (samoproglašenog) ‘hollywood metal’ pravca. Kao što to obično biva u svijetu glazbenika i ovaj se, u trenutku kada mu je matični bend dosegnuo vrhunac, odvažio krenuti u solo pothvate.
Tako je 1999.-te sklepao album “King Of The Nordic Twilight” koji je oduševio kako kritiku tako i fanove R.O.F.-a. Drugi su mu uradak mnogi proglasili boljim od navedenog, dok je treći (izišao početkom ove godine) već dobio podijeljena mišljenja.
Upravo paralelno s istim, Luca je radio i na svom najnovijem projektu Luca Turilli’s Dreamquest, temom ove recenzije, koji za razliku od njegovih prijašnjih ostvarenja predstavlja Lucu u vrlo neočekivanom izdanju. Naime, on je ovaj put osim gitare u ruke uzeo i klavijature.
No, s obzirom da je prije iznenadnog uspjeha svog benda (R.O.F.-a) studirao klavir (kao i gitaru), kad-tad se ovako nešto moralo dogoditi.
I što smo to točno dobili? Prvenstveno zanimljiv sympho/gothic album s elementima opere ali i elektronike, prvenstveno techna. Već prvi singl “Virus” pokazuje upravo to eksperimentiranje elektro zvukom klavijatura, dok se u naslovnoj pjesmi “Lost Horizons” također mogu čuti neki ‘party’ efekti. “Black Rose” je također zanimljiva stvar i posebna po tome što upravo ovdje po prvi puta na albumu dolazi do izražaja ljepota glasa vokalistice/sopranistice Bridget Fogle.
A potvrda da se radi o doista kvalitetnom glasu dalje se može dobiti preslušavanjem nježne “Sospiro Divino” ili pak “Frozen Star” koja kao da je ovdje zalutala s nekog albuma Nightwisha. Ostatak pjesama predstavljaju ništa manje zanimljiv ‘sympho electronic’ metal prezentiran na unikatan Turillijev način sa mnogo eksperimentiranja i poigravanja zvukom (primjerice glasom na “Shades Of Eternity“).
Par riječi za kraj… još nakon izlaska prvog mu solo uratka Turillija su proglasili genijalcem jer dok su drugi tupili po istom, on se usudio stvoriti nešto atipično. S ovim je projektom ponovo ušao u nove vode i plovidba mu vrlo dobro ide. Genij je i dalje genijalan.