We Love You... So Love Us Three
Izdavač: Wall Of Sound / Dallas Records
Žanr: Rock
Naša ocjena:
Popis pjesama:
Uvijek sam iz nekog čudnog razloga izbjegavao razne kompilacije te preferirao pune verzije, tj. albume, zanimljivih mi izvođača. Po mojem skromnom mišljenju, svaka kompilacija sadrži jedan veliki nedostatak, a to je ako ulovite neki super bend on će biti samo na par stvari, a ostatak… ostatak potražite drugdje.
No ipak, reći će mnogi, kompilacije mogu biti zakon ako si sam snimiš stvari koje voliš, ali to opet povlači da moraš imati nešto odakle ćeš istu snimiti, puni album ili pak drugu kompilaciju. A i ubrzo dosade jedno te iste pjesme.. ili ne?
Bilo kako bilo, evo jedne kompilacije mladih big-star-wannabe bendova. Dakle, mladi (neki bi rekli neafirmirani) i široj javnosti nepoznati bendovi predstavljaju svoje ‘čari’ široj publici da bi ih upoznali sa svojom glazbom te eventualno uvjerili da kupe njihov album. No čini mi se da će bendovi sa ove kompilacije teško moći to postići.
Već na uvodnoj stvari “Synthesizer”, Electric Six kreću tim putem sa prilično jeftinim, ali donekle probavljivim refrenčićima tipa: “You can’t ignore my techno” te “You can trip on my synthesizer”. Ljigavo, ali probavljivo, a možda nekom i simpatično. Mother & The Addicts, sa svojim “They Don’t Even Like You” nastavlja u istom stilu, ali bez ‘catchy’ refrena.
Svjetlu točku predstavljaju Franz Ferdinand sa “Darts Of Pleasure” no i tu se nalazi jedno ‘ali’, a to je njihov stupidan kraj: “Ich heise Superfantastic”, koji srećom jako kratko traje. Pridružuju se The Tropics sa relativno zanimljivom “Soon You’ll Be Mine”, koja vođena ponavljajućim blues-riffom te jednostavnim disco ritmom u pozadini prilično podsjeća na Kenny Wayne Shephearda, Zoot Woman sa relativno OK pjesmom za noćnu vožnju gradom, The American Analogue sa jednostavnim (čak i previše) ponavljajućim riffom.
Pred kraj albuma smješteno je nekoliko garažnih/punk/rock stvari od kojih Whitey jedini zaslužuju da ih se spomene s njihovom stvari “Why You Have To Be Mine” koja graniči sa lo-fi te noise glazbom te pomalo podsjeća na Black Rebel Motorcycle Club, ali zvuči puno jednostavnije.
