Nekad najveći boy bend se vratio

Kada sam posljednji put slušao boy bend? Nikad! Zašto sam onda preuzeo na sebe taj jalov posao recenziranja povratničkog albuma jednog od najvećih boy bendova devedesetih, pa i jednog od najvećih boy bendova uopće?

Možda zbog neke šugave nostalgije za tinejdžerskim danima prve polovice devedesetih kada se top ljestvice nisu mogle zamisliti bez nekog hita Garyja i ekipe, kada su sve curice ludovale za njima i kada su se neprijateljstva i prepucavanja u tinejdžerskim časopisima među istima stvarala ovisno o tome koja sluša TT, a koja East 17.

Dan kada su na press konferenciji objavili da više neće djelovati zajedno s “Back For Good” u pozadini (“I Guess Now i It’a Time For Me To Give Up…“), stotine tisuća uplakanih tinejdžerica je s nevjericom, neke i u velikom šoku, primilo ovu ‘tragičnu vijest’.

Njihovi su idoli, simpatije i razlozi zbog kojih su njihovi mladi tinejdžerski životi imali smisla jednostavno nestali i ostavili veliku prazninu. Deset godina nakon što je svaki od članova benda krenuo graditi vlastitu karijeru (prvi je krenuo Gary kao prvo ime Take Thata, a potom i Robbie), Take That se ponovno okupio, oslabljeni za Williamsa koji je u tom razdoblju uspio izgraditi vlastitu karijeru i nametnuti se kao vodeći čovjek pop glazbe.

Neki će reći da Take That bez Robbiea ne vrijedi mnogo. Međutim, ne bih se u potpunosti složio s tim. Činjenica je da bi TT bili popularniji da je Mr. Williams s njima, ali to nužno i ne znači da bi glazba bila bolja.

Prije desetak godina Robbie nije igrao toliko značajnu ulogu u bendu, a TT su bili najveća globalna senzacija s Otoka još otkada su se pojavili The Beatlesi. Bilo kako bilo, Take That se vratio. Novi album se zove “Beautiful World” i s njim će pokušati vratiti dio nekadašnje slave.

Album, generalno gledajući, nema previše slabih točaka. Nije mogao zakazati jer je napravljen prema tipičnoj boy bend album šabloni s puno sladunjavih pjesama koje otvara vokal jednog od članova nakon čega mu se pridružuju i svi ostali. Raskošna i bogata produkcija u nekim pjesmama (npr. “Beautiful World”, “Like I Never Loved You Before“, “Ain’t No Sense In Love“).

Pjesmu “Shine” mogli bismo nazvati i jedinim apsolutnim promašajem na albumu dok posljednju, “Wooden Boat”, napisanu, odsviranu i otpjevanu s prizvukom tradicionalnog irskog melosa, korakom prema naprijed u nešto novo. U njoj se nježno pretapaju ugodan glas, minijature na akustičnoj gitari i već spomenuta kvalitetna produkcija. Veliki plus za TT!

Ma nije ovaj album uopće loš. Take That bi ponovno mogao privući stare fanove, raznježiti neke nove klince i steći zavidan broj novih poklonika.

Ako im se na turneji priključi i Robbie Williams, rasprodani koncerti su zagarantirani, a povratak na put stare slave gotovo pa sigurna stvar.