Na CD-u objavljen raritetni album genijalnog jazz glazbenika

Nakon što je godinama po cijelome svijetu prikupljala piratske snimke koncerata Charlesa Mingusa, te ih je, one koje to svojom kvalitetom zaslužuju, objavljivala za vlastitu tvrtku Revenge Records plativši prava glazbenicima koji na njima sviraju, udovica slavnog jazz kontrabasista Charlesa Mingusa, Sue Mingus je utemeljila novu izdavačku tvrtku Sue Mingus Music.

Za nju objavljuje nove snimke skupina koje na životu održavaju Mingusovo djelo: Mingus Dynasty, Mingus Big Band i Mingus Orchestra. Tako je nedugo objavila albume “I Am Three” koji donosi novije snimke sve tri formacije, “Live In Tokyo” sa snimkom koncerta što ga je Mingus Big Band održao krajem 1995. u tokyjskom jazz klubu Blue Note, ali i reizdanje manje poznatog, danas rijetkog albuma “At UCLA 1965“.

Upravo zbog toga, iako ovaj album ne spada u red Mingusovih najznačajnijih djela, CD izdanje će pobuditi zanimanje diskofila, ali i svih poklonika glazbe Charlesa Mingusa. Radi se o dvostrukom kompakt disku koji donosi integralnu verziju koncerta Mingusova okteta iz 1965., s leaderovim najavama i neuspjelim pokušajima.

Uz njega su u neuobičajenoj formaciji, koja ostvaruje poseban zvuk i pruža mogućnost stilske širine, svirali trubači Jimmy Owens, Hobart Dotson i Lonnie Hillyer, alt saksofonist Charles McPherson, svirač francuskog roga Julius Watkins, tubist Howard Johnson i bubnjar Dannie Richmond.

Izvode Mingusove skladbe, te standarde “Muskat Ramble” i “Ode To Bird And Dizzy” kojima iskazuju poštovanje prema tradiciji jazza, preciznije New Orleans jazzu i bebopu, kao i velikanima tih stilova: Kidu Oryju, te Charlieu Parkeru i Dizzyju Gillespieu. Osim kao sjajan aranžer koji je na prirodan način spojio tradiciju sa suvremenim jazz jezikom i elementima ozbiljne glazbe, Mingus je kroz ove izvedbe predstavljen i originalnim skladateljem koji je crpio nadahnuće iz aktualnih događaja, progovarao o nepravdi, zagovarao slobodu i jednakost među rasama, izravno kritizirao mane američkog društva i ironično se obračunavao s protagonistima ljudske gluposti.

To je nedvosmisleno pokazivao naslovima svojih skladbi od kojih su neke uvrštene i na ovaj album, primjerice “Meditation On Inner Peace“, “Once Upon A Time, There Was A Holding Corporation Called Old America“, “Thery Trespass The Land Of The Sacred Sioux“, te posebice “Don’t Let It Happen Here” u kojoj se Mingus nalazi u ulozi naratora ‘otrovna’ jezika.

Veći dio albuma donosi avangardan pristup blizak tada aktualnom trendu treće struje (ravnopravno spajanje jazza s ozbiljnom glazbom dvadesetog stoljeća), mračan ugođaj i organiziranu konfuziju, dok u nekim dionicama ritam sekcija swinga, a izmjenjuju se solisti u hardboperskim improvizacijama.

Davor Hrvoj