Muzika koju sluša Michael Moore

“Kada snimam film uzmem sa sobom CD player i albume koji odražavaju raspoloženje u kojem se trenutno nalazim kao i razloge koji me motiviraju da napravim taj film. Puštam te CD-e sebi i svojoj ekipi, najčešće u kombiju kada se vozimo se jedne na drugu lokaciju snimanja. Ponekad ih slušam po noći i mislim o onome što želim postići sljedeći dan na snimanju. Nije lako približiti se Capitol Hillu i ispitivati senatore da li bi oni slali svoje sinove u Irak. Muzika nam tu jako pomaže.“

Nakon svjetskog uspjeha koji je postigao s “Bowling For Columbine”, Michael Moore u Fahrenheitu otkriva pozadinu politike Busheve vlade i istražuje nelogičnosti u njenom ponašanju nakon fatalnog 11. rujna 2001. Mooreova zajedljivost i britak jezik, rijetko prikazane slike i mišljenja eksperata bacaju jedno sasvim drugo svjetlo iza washingtonske političke kulise. Film, pažljivo tempiran i plasiran na tržište u godini predsjedničkih izbora, osvojio je Zlatnu Palmu u Cannesu i u samo nekoliko dana postao najuspješniji dokumentarac u povijesti i jedan od filmova koji je izazvao najviše kontroverzi. S druge strane, njegov soundtrack ostao je prilično podcijenjen u svjetlu sveopće pomame za likom i djelom Michael Moorea.

Muziku za film radio je Mooreov školski prijatelj Jeff Gibbs, koji ujedno potpisuje i produkciju i ko-režiju filma, a njegovoj klavirskoj solaži pripala je čast da otvori album. Pjesme koje nam je ponudio nisu veliki hitovi, poznatije su tek “Shiny Happy People” REM-a (koji su i sami nastupali na anti-bushevskim koncertima diljem Amerike) te bezvremenska tema Elmer Bernsteina iz ‘Sedmorice Veličanstvenih’. Ostatak pjesama prilično je nekonzistentan u stilu i žanru, pored starih majstora Jethro Tulla i Neil Younga, odnekud su iz disco razdoblja ’80-ih iskrsli i The Go-Go’s, a tu su i poznati zafrkanti Bloodhound Gang s odličnom “Fire Water Burn“, te “Cocaine” J.J.Calea.

Ako ste gledali film pri preslušavanju albuma vam neminovno padaju na pamet scene iz filma, što samo pojačava dozu ironije kojom je prožet cijeli soundtrack. Tako jedna od stvar nosi naziv “Bush Waits… And Waits” i sasvim sigurno ćete se dobro nasmijati prisjećajući se glupe face George Busha zapele na slikovnici sa kozom u trenutku dok saznaje da mu je zemlja napadnuta.

Zgodan suvenirčić kojem možda nedostaju još samo citati iz filma da začine album koji na sebi već ionako ima ‘explicit lyrics’ oznaku.

PS. Ne pomiješati sa soundtrackom pod imenom “Songs And Artists That Inspired Fahrenheit 9/11” i na kojem se nalaze između ostalih Bruce Springsteen, Bob Dylan, System Of A Down, Pearl Jam, Zack de la Rocha, The Clash i Steve Earle, a koji je inspirirao Michael Moorea za stvaranje ovog filma. Tko zna, možda bi, da je to bio službeni soundtrack, Amerima ipak uspjelo svrgnuti Busha!