Muse potvrdili svoj identitet

Nabavili ste si ovaj CD. I onda ste ga otvorili, stavili disk u player, i dok ste proučavali zanimljiv omot i knjižicu s riječima pjesama, čuli ste iz playera poznate tonove. I sami sebe pitate: “Pa, što je sad ovo? Radiohead?”. Ne niste se zabunili. Slušate pravi disk (isti onaj koji ste i namjeravali ). Činjenica je da je muzika koju rade Muse, veoma slična onoj koju rade spomenuti Britanci, i to je prva pomisao koja vam pada na pamet.

Da li je to prednost ili mana, procjenite sami. Ipak svake usporedbe s njima mogu biti samo pohvalne, jer se danas Radiohead smatra jednim od najutjecajnijih bendova, a njihovi albumi “The Bends” i “OK Computer” u razno raznim su anketama svrstani pri vrhu ikada objavljenih albuma.

Engleski trojac Muse svojim trećim po redu objavljenim studijskim albumom “Absolution” nude dovoljno razloga da ih se ne gleda samo kroz prizmu još jednog od bendova koji skidaju Radiohead. Čak su na početku svoje karijere bili dosta kritizirani zbog toga, i smatrani su bendom bez osobnosti. Po mojem mišljenju sasvim pogrešna konstatacija.

Sastaviti red brzih stvari nabijenih žestokim rifovima gitare, dodati im red melankoličnih, letargičnih pjesama, i sve to začiniti melodioznošču, a ne pukim nabijanjem, i nije tako lagan posao kao što se čini. Kada se tome doda i odlična vokalna interpretacija gitariste Matthew Bellamyja, dobije se uvid u samo polovicu onoga što je danas Muse kadra napraviti. Druga se polovica stječe nakon preslušavanja ovog CD-a. On brzo ulazi u uho, pamti se i nerado zamjenjuje nekim drugim.

Kažu da se po jutru dan poznaje. Ima tu dosta simbolike jer primjenjujući to na “Absolution” znači da nam već i uvodna pjesma “Apocalypse Please” zorno pokazuje u kakvom će se raspoloženju odvijati ostatak albuma (ona je sve samo ne optimistična i vesela). Inače stvar je odlična i jedna je od favorita ovoga albuma tj. jedna od onih stvari po kojima će se “Absolution” pamtiti.

A da sve ne ostane na tome, pokazuje i slijedeća “Time Is Running Out” još jedna pesimistička stvar (ima li tu uopće kakva drugačija??!). Pomalo je rockerski obojena, ovome uradku daje jednu dimenziju više. Stvarno je dobra, jedna od onih pjesama koje se instantno pamte i prirastaju srcu već pri prvom slušanju.

Ali nije ni tu kraj priči o pjesmama. Mislim da nebi bilo u redu a da se ne spomenu i “Hysteria“, “Sing For Absolution“, “Falling Away With You” ili “Stockholm Syndrome“, sve redom više nego solidne stvari.

I ovako kada se letimično spomenu pet-šest pjesama koje se smatraju vrijednim, a toga (možda bi se mogla pronaći još koja), ne mogu se oteti dojmu da je “Absolution” stvarno vrlo dobar i kvalitetno napravljen album. Topla preporuka svim ljubiteljima alternativnijeg zvuka, ali i ne samo njima, nego svima onima koji očekuju kvalitetu.