Young Knives
Voices Of Animals And Men
Datum izdanja: 09.01.2006.
Izdavač: Transgressive
Žanr: Indie Rock
Naša ocjena:
Popis pjesama:
‘Rock’n’roll riot’ s početka ovog stoljeća se nastavlja iz dana u dan. Iza svakog uglića vreba neki mladi rock bend da zagrebe svoj dio kolača. Neki postoje tek par mjeseci i već su se domogli prvijenca, dok su The Young Knives morali čekati skoro deset godina.
Henry Dartnall, Thomas Dartnall i Oliver Askew osnovali su bend još davne 1998. Nakon nekoliko prekida, promjene imena i mnoštva koncerata, bendu je krenulo nabolje. 2002. su izdali mini album, dok su 2005. počeli ozbiljnije raditi na svojoj promociji s prvim singlovima. Tijekom ljeta 2006. konačno izdaju i svoj debut album “Voices Of Animals And Men“.
Album je prepun modernog zvuka, isprepleteni su rock, post-punk, new vawe i art rock (tko zna kako se sve zovu ti novi žanrovi) u jednu suvislu indie rock cjelinu. Gitare su solidne, makar bi povremeno morali žešće potegnuti jer nekima ‘fali malo krvi’, melodije su prisutne i tu im se ne može ništa zamjeriti, dok su vokali premalo upečatljivi. Sve u svemu, dalo se učiniti mnogo više s ovim materijalom, posebice kada imamo na umu da ga je producirao Andy Gill iz Gang Of Four.
Već je čak četiri singla izdano s ovog albuma. “The Decision” je bio prvi i dosta podsjeća na The Futureheadse, samo što je pjesma mnogo bolja od dotične grupe, slijedio je “Here Comes The Rumour Mill” koja je samo pojačala dojam o The Young Knivesa.
“She’s Attracted To” je nešto žešća s razigranim basom, dok je najbolja “Weekends And Bleak Days (Hot Summer)” s vrlo zaraznom i lako pamljivom gitarom izdana uz izlazak samog albuma.
Ostale pjesme nisu toliko hitoidne, ali solidno ‘drže vodu’. Tu bih prije svega izdvojio “In The Pink” koja ritmom malo podsjeća na Peperse, dok je u pripjevu vrlo sanjiva, te “Another Hollow Line” koja me neodoljivo podsjeća na rad Rivers Couma iz Weezera.
Za moj ukus su malo preblagi i u nekim trenucima premonotoni tako da ocjena ne može biti veća. U svakom slučaju nisu (pre)loši, nego spadaju u donji dio srednje ladice britanskih bendova.
Britanski mediji su ih prihvatili, neki su ih čak postavili visoko na godišnjim ljestvicama (NME na 39. mjesto), ali to je sve prenapuhano. Dečki su samo solidni i ništa više od toga.
