Dodatni pad u sve veću prosječnost

    765

    Young Knives

    Ornaments from the Silver Arcade

    Datum izdanja: 04.04.2011.

    Izdavač: Gadzook

    Žanr: Indie Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Love My Name
    2. Woman
    3. Everything Falls Into Place
    4. Human Again
    5. Running From A Standing Start
    6. Sister Frideswide
    7. Vision In Rags
    8. Go To Ground
    9. Silver Tongue
    10. Storm Clouds
    11. Glasshouse

    Novi album u karijeri Young Knivesa još jednom je dokazao da oni jednostavno nisu studijski bend, već da im je prirodno okruženje klub i live svirke u što smo se i sami imali prilike uvjeriti pred koju sezonu.

    Ornaments from the Silver Arcade” treći je album i na njemu bend balansira između dobro isfuranih indie rock fora s prijašnjih albuma s malom dozom elektronskih efekata. Rezultat je vrlo promjenjiv, od vrlo dosadnih pjesama do solidnih, a valja napomenuti da nema neke pjesme koja bi instinktivno izdigla album.

    Evo nekoliko primjera. “Everything Falls Into Place” bio bi jedan solidan filler na albumima drugih otočkih indie rockera, a Young Knivesima ispada kao jedan od favorita albuma. Jednostavne melodije ograničenog ritma, ogromnog refrena i synthovske međudionice, “Everything Falls Into Place” na kraju zvuči kao B strana neke singlice Mystery Jetsa.

    Uvjeren sam da su pjesme poput “Human Again” sigurni koncertni zgodici jer im je ta energičnost u live nastupima i donijela mogućnost daljnjeg skladanja pjesama. Neurozni ritam pjesme potiče na plesanje i ludilo, pa me čudi da ne skreću više u tom pravcu i produkcijski se približe svirci uživo.

    Muziku podržava

    Od polovice albuma, odnosno od pjesme “Sister Frideswide” počinje stereotipniji, ali ujedno i bolji dio “Ornaments from the Silver Arcade” gdje se ne libe rabiti standardne sheme indie rocka zadnjih desetak godina. Baš tu pokazuju da nisu bez razloga bili proglašavani kao jedna od najvećih nada (ok, koji otočki bend to nije prošao?), ali ipak malo veća doza originalnosti uspjela bi spasiti ovaj vrlo prosječan album.

    Slušajući ih s CD-a i uživo, ne mogu vjerovati da je to jedan te isti bend. Dok uživo zvuče vrlo svježe, energično, dinamično i prepuno humora, na albumima su anemični, podosta zamorni i dosadni, a upravo se to dogodilo i ovom izdanju koje je ponovno preujednačeno slabo.

    Teško je reći koje je pravo lice benda, ali vjerujem da je ono ipak ovo koncertno-zabavljačko i da će prije ili kasnije i u studiju leći takva toliko potrebna kemija koja će ušpricnuti energiju u pjesme da bi se bend ponovno izdigao iz prosjeka otočkog indie rocka. Kako sada stvari stoje, po podacima iz Engleske, pitanje je je li više i tamo ‘stanuju’…

    Muziku podržava