Mnogo veća očekivanja

Bajkama i pričicama nikad kraj. Ponovljen izgled, novi label i poprilično dobar novi uradak, ukratko opisuje ono što se vrti oko novog albuma Cradle Of Filth “Nymphetamine”.

Priznajem, mnogi uključujući mene nisu mogli ostati ravnodušni kada su Cradli početkom godine potpisali za jedan od vodećih metal kuća današnjice, Roadrunner, te s nestrpljenjem očekivali najavljeni novi album, u nadi da će zvučati zločestije, prljavije, žešće i na kraju krajeva iole modernije.

Dani Filth, frontman, koji je u jedini član benda od samih početaka i dalje provodi svoje namjere i zadovoljava svoje potrebe. Inače odličan tekstopisac, poznavatelj svega natprirodnog, sexualno nastran, ljubitelj vampira i crne magije, kože i latexa, i dalje pokazuje svu svoju snagu u prepoznatljivosti i vodstvu ovog sastava (naime za one koji ne znaju ovaj bend je upravo poznat po njegovim vrištećim vokalnim izvedbama koje mješa sa zaraznim ili odbojnim grinderskim ispadima).

Za razliku od nekih dosadašnjih albuma Cradle Of Filtha kao što su ‘epski’ “Dusk & Her Embrace” (sjetimo se istoimene pjesme s albuma i “Funeral In Carpathia”) zatim podosta provokatnog “Cruelty & The Beast” albuma (kompletan “Bathory Area”, odličnog i tugaljivog, a istodobno neodoljivo brutalnog “Lustmord & Wargasm” te fantastične pjesme “Desire In Violent Overture”), “Nymphetamine” zvuči kao korak nazad ili jednostavno sigurna točka opstanka, koji su godinama prije pomalo ugrozili klimavi “Midian” i preestravagantan “Damnation & the Dam” kojim je iskušan pomalo šlampavi iskorak i površna promjena (sjetimo se pjesme “Mennequin” odlične kombinacije surovosti Cradlovskog blade metala, melodičnosti i elektronski manipuliranih gitarskih riffova i vokala).

Uz producenta Rob Caggianoa i legendu od mixmastera Colin Richardsona uz naravno superviziju Dani Filtha, “Nymphetamine” iako djeluje kao zaustavna točka u kreativnosti na prvi pogled, album je ipak eliviran do novih granica, kakav dojam steknete slušanjem.

Najbolji primjer toga je i pjesma naslovnica, koja se na albumu nalazi u dvije verzije, od kojih prva “Nymphetamine (Overdose)” u principu i orginalna verzija s apsolutno brutalno zavodiničkim početkom te gotovo duplo dužim trajanjem od “Nymphetamine Fix” koja se našla na promo singlicama i isključivo je skraćena na dio koji pjeva Liv Kristine Espenaes Krull zbog čije je vokalne izvedbe ova pjesma i posebna, zavodljiva i blackerski nastrana.

Sve u svemu, korak naprijed, korak nazad, Cradle Of Filth su imali i bolje stvari na repertoaru. Možda su očekivanje jednostavno bila veća pošto su potpisali za RR label, nešto u stilu “From Cradle To Enslave” s istoimenog EP-a.

Za zaljubljenike Cradla ovaj album će biti prava poslastica, dok će ga drugi pak smatrati privlačnim, no teže probabljivim. Neodoljivo čvrstih gitarskih dionica će odvratiti svakog okorjelog black metala, a dvije ili tri odlične pjesme ne čine i odličan album.