‘Mesna štručica’ ponovno u paklu

Početkom ’90-ih, mnoge megalomanske pjesme postali su veliki hitovi, kao primjerice “November Rain” od Gunsa, “Everything I Do I Do It For You” Bryana Adamsa ili Metallicina “Nothing Else Metters”. Na prvi pogled, nema pretjerane sličnosti među njima, osim što sve traju debelo preko 6 minuta.

U to vrijeme, 1993., Meat Loaf je izdao svoj drugi album iz serije “Bat Out Of Hell” na kojem je bila također jedna takva stvar. “I’d Do Anything For Love (But I Won’t Do That)” traje preko12 minuta, a za potrebe spota, u kojem je klasična priča o ljepotici i zvjeri, nešto je skraćena.

Mene, kao osnovnoškolca, ova je pjesma fascinirala i općinila te mi postala jedna od najdražih pjesama. U tome nisam bio sam jer je ovaj singl poharao obje strane Atlantika, od čega se čak sedam tjedana zadržao na prvom mjestu britanske ljestvice.

Pravo ime Meat Loafa je Michael Lee Aday, a nadimak je dobio zbog oca koji ga je kao mali zvao Meat (meso), dok je nastavak Loaf dobio u školi (mesna štruca). Tako je odlučio nazvati i bend u kojem je on u prvom planu.

Već s debutom “Bat Out Of Hell”, kojeg je Meat Loaf s prijateljem-pjesmopiscem Jimom Steinmanom skladao dugi niz godina, postigli su veličanstven uspjeh. Album je dugo bio u vrhu prodaje, a do danas se prodao u više od 35 milijuna primjeraka.

Slijedilo je nekoliko manje pamtljivijih albuma, ali svi su imali poveznicu duge pjesme koje kao su skladane za rock operu. Kada mu je karijera već lagano umirala, 1993. je odlučio izdati nastavak “Bat Out Of Hell”-a s podnaslovom “Back Into Hell” koji ga je ponovno glazbeno oživio.

Kako mu i u posljednje vrijeme baš ne ide najbolje, ponovno je odlučio da je vrijeme da izvadi asa iz rukava, te izda “Bat Out Of Hell III: The Monster Is Loose“, treći iz niza ‘albuma iz pakla’.

Pjesme su ‘velike’, glasnih i moćnih gitara, oštrog bubnja, bogatih orkestracija, sve što je još od prije poznato kao zaštitni znak Meat Loafa i Steinmana. Nije mu teško pozvati ni zbor da mu otpjevaju back vokale, a od zvjezdanih gostiju izdvojio bih Briana Maya i Stevea Vaija.

Veliki minus samom albumu je izbor prvog singla. Za otvaranje povratničkog albuma nikako nije dobro da se uzme prepjev megahita ženskog izvođača kao što je “It’s All Coming Back To Me Now” Celine Dion. Makar je sve rađeno po već iskušanom receptu, pjesma je duet s Marion Raven, ipak nešto fali, te je slabija od orginala. Ovakvo ulizivanje mlađoj publici nije mu trebalo jer na albumu ima nekoliko vrhunskih pjesama koje bi učinile mnogo veći efekt.

Mnogo bolji izbor bila bi pjesma “Alive“, zbog gudača, klavirske pratnje i gitarskih solaža koje su bolje uklopljenje, a dodatnu draž daju i back vokali u pripjevu. Stihovima “As long as I got blood rush trough my veins, I’m still alive” bolje bi dočarao da nije još za odbaciti, nego blijedim coverom Celine Dion.

“If It Ain’t Broke, Break It” je razuzdana u stilu Aerosmitha s jako izraženim puhačima, “If God Could Talk” je tužna ljubavna balada (“What’s it gonna take to break the silence, That’s been tearin’ you apart?“), “What About Love?” podsjeća na Bon Jovija iz boljih dana, “Monstro” je prekrasna minijatura, dok je “Seize The Night” kombinacija The Polyphonic Spreea i žestokih rifova s uletom slatkastog dječjeg glasića.

Sigurno je da završetak trilogije “Bat Out Of Hell” neće donijeti uspjeh kao prijašnji iz te serije, ali ga zbog toga ne treba odbaciti. Punoća zvuka te prepoznatljivost Meat Loafa i dalje vas mogu oraspoložiti kao nekad jer nemaju bez razloga jedan od najprodavanijih albuma svih vremena.

Zvijer je puštena iz pakla, na vama je red da li ćete ju pokušati uloviti.