Lizzo: Mali korak prema boljem sutra

Glazba, kao i ostali mediji, podilazi vremenskim zahtjevima, vršeći proizvoljnu preobrazbu potrebnu za adaptaciju suvremenim događajima, kako bi ispunila potrebe generalne publike. Ne bi bilo loše napisati think piece kojim bi se započeo razgovor o suvremenom zabavnom izričaju i pratećim društvenim očekivanjima u začaranom ciklusu političkih nelogičnosti i ljudske gluposti. Postoje mnogi izvođači koji nam dozvoljavaju metaforički ispušni ventil za nataložene frustracije i nezadovoljstvo ekonomskom ili socijalnom politikom, no osobno slične okolnosti traže predah, feel good trenutak, s ipak jednim okom usmjerenim na ono loše. Svatko ima subjektivnu slobodu odabira, ali nitko ne dolazi do koljena Lizzo, danas arguabilno najdosljednijoj umjetnici škole optimizma i pozitivnosti.

Lizzo je od svojih indie dana bila prepoznata kao svestrana izvođačica s mogućnosti utjelovljenja rap, soul i pop ideala. Bitno je spomenuti kako se radi o klasično treniranoj flautistici koja ohrabrujućim stihovima i munjevitim vokalom nastoji unijeti ono malo sreće potrebno za transformaciju raspoloženja potencijalnih slušatelja kao i dugoročnih obožavatelja. Na novom, trećem studijskom albumu “Cuz I Love You“, Lizzo uspješno uzdiže prepoznatljive snage do impresivne razine te za rezultat dobiva kontinuirano dosljedan niz ekspresivnih pjesama.

Iako ne volim kritiku započeti negativnim aspektima, album mi dozvoljava jednu uočljivu primjedbu koju bi htio što prije izbaciti iz sustava. Naime, “Cuz I Love You” nije podržan narativnim niti estetskim konceptom. Taj impresivan set pjesama zapravo čini glorificiranu playlistu umnažajućih motiva pozitivnog razmišljanja i ljubavi prema svojstvu. Pjesme se doživljavaju samostalno, bez ostvarenih međusobnih korelacija, ostavljajući kolektivni skup u opasnosti od raspada, nestanka u sferi beznačajnosti. Rizik formata playliste ili kompilacije je velik, no u ovom slučaju i potreban te opravdan zbog oslobađanja eklektičnog sustava utjecaja i glazbenih aspiracija. Posljedično, projekt je korektno izveden te opterećen jedino subjektivnim doživljajem. Osobno, pjesme poput “Crybaby”, “Soulmate” ili “Heaven Help Me” donekle odvlače od potpuno zadovoljavajućeg iskustva, no problemi ovdje zaista nisu toliko osobiti.

Pored odveć napornih navoda pozitivnih motiva, album oduševljava prikazanim izvođačkim, spisateljskim i kompozicijskim vještinama. Vokal pjevačice ima kvalitetu postizanja istovremene nježnosti i žestine te se poprilično lagano uklapa u lepezu žanrovskih ciljeva i estetika. “Jerome” ponosno demonstrira vladanje složenim tehnikama vokalne izvedbe bez gubitka emocionalnog raspona i potentnosti. Instrumentacija je radosna, uhu ugodna i kreativna, iako ponekad opterećena suvislom produkcijom (već spomenuta “Soulmate”), te snažno prati vedre riječi i moralne odredbe. Opet, uz pjesme poput “Juice” ili “Tempo“, Lizzo uspostavlja potreban stupanj polivalentnosti za odvraćanje pažnje od pokojih nedostataka. Vrijedno je izdvojiti i trenutke poput grandiozne “Cuz I Love You”, vrckave “Boys” ili afirmativne “Like a Girl”.

“Cuz I Love You” nije savršeno djelo, niti suviše povezano ili određeno, ali moralna snaga i odlučnost su toliko zarazne da se i lošije pjesme teško preskaču. Možda se na kraju recenzije ostavlja dojam da je tekst negativniji od potrebnog, no to je posljedica inicijalnog, odveć ozbiljnog, shvaćanja cjeline. Ako na kompilaciju gledamo kao na set singulariteta, onda je lagano utvrditi kako se radi o nizu vrlo dobrih pjesama s ciljem vraćanja osmijeha na lice mrzovoljne nacije. Tko tu može išta zamjeriti?