Lingua Ignota: O krvniku i žrtvi ili himne preživjelih

Jedan od albuma koji je iznenadio publiku i kritiku ovoga ljeta svakako je “CALIGULA”, američke glazbenice Kristin Hayter, poznatije kao Lingua Ignota. Pseudonim znači “nepoznati jezik”, što je preuzela od njemačke mističarke Hildegarde von Bingen iz 12. stoljeća. Baš kao što i pseudonim kaže njezina je glazba nepoznati jezik, odnosno nepoznati žanr u koji bismo je smjestili. “CALIGULA” je njezin drugi album. Prvijenac je iz 2017. “All Bitches Die”. Lingua Ignota svoje pjesme naziva himne preživjelih a razlog tome je što je dugo godina bila žrtva obiteljskoga nasilja. Stoga je i ovaj album prepun tema poput nasilja, smrti, iskupljenja, dekadencije, opscenog i rubnog. Hayter je poznata po svojim nastupima na kojima samu sebe udara raznim instrumentima do točke samoozljeđivanja.

Sirovost i opskurnost njezinog stila dolaze do izražaja na “CALIGULI”, koji služi kao katarzični i osvetnički moment u kojem se Hayter obraća svom zlostavljaču i svim nasilnicima opasnim jezikom prezira i osvete, jezikom one koja je preživjela i koja više neće dopustiti nove udarce. Umjesto da se povuče i pjeva iz pozicije žrtve, Hayter je okrenula priču u drugom smjeru i pogodila mizoginiju i nasilje u samo žarište dajući maha svom gnjevu, ljutnji i osveti kroz glazbu. Preko opere, noisea i metala pa sve do industriala Lingua Ignota prezentira svoj stil kao mješavinu različitih elemenata i uvijek na samom rubu žanrovskih određenja. Nije ju sasvim moguće smjestiti u jedan žanr ili podžanr. “CALIGULA” je više od onog što stilski nudi. Zvuk albuma nije za svačije uši te djeluje kao krik ili vrisak nekoga tko je došao do točke usijanja. Zato su i naziv albuma, kao i nazivi pjesama pisani u caps locku da se naglase intenzitet stava i poruke. Hayter ima klasičnu vokalnu izobrazbu što je na ovom albumu itekako osjetno.

Vokalna interpretacija ide od opernog pjevanja do metal vokala i neartikuliranih krikova, vrištanja i noise deranja. Uvodna “FAITHFUL SERVANT FRIEND OF CHRIST” najjednostavnija je i služi kao preludij za zvučnu oluju koja će uslijediti. “DO YOU DOUBT ME TRAITOR” moćna je u svom tekstu kao i izvedbi u kojoj Hayter pokazuje sav svoj bijes i vokalno ga interpretira. “BUTCHER OF THE WORLD” najekstremnija je u tom smislu sa stihovima If you don’t fear me yet you will. Pjesma počinje slično crkvenom napjevu da bi eksplodirala u ekstremnom zvuku i energiji vokala. Osim elemenata opscenog i rubnog, Hayter također koristi kršćanske motive, pa tako pjesma “IF POISON DON’T TAKE YOU MY DOGS WILL”počinje stihom Kyrie Eleison, a “FRAGRANT IS MY MANY FLOWERED CROWN” God alone knows my sorrow.

Album zatvara “I AM THE BEAST” u kojoj Hayter citira Franka O’Haru sa stihovima All I want is boundless love, dok kao protutežu pjeva All I know is violence. Lingua Ignota nije napravila samo album himni preživjele, nego i djelo koje svojom energijom, opskurnošću, snagom i umjetničkim stavom odskače od većine toga što danas možemo čuti. Opera, metal, noise, industrial, nasilje, krikovi, kršćanstvo, mizoginija; sve je to upakirano u album koji je jako teško slušati, ali je vrijedno truda i uložene pažnje jer katarza i osjećaj preživljene oluje daju svemu tome smisao.