Let 3 “ŠČ!” – Sav smisao i besmisao Leta 3

Recenzija albuma Let 3 “ŠČ!”.

“Bombardiranje Srbije i Čačka” posljednji je veliki album Leta 3, a izdan je daleke 2005. godine. Praktički cijele dvije dekade očekujemo njihov novi kreativni bljesak poput toga, ali on se i dalje ne događa. Ipak, pogodili su mega-hit pjesmu “Mama ŠČ!” koja ih je postavila/vratila na tron domaće (rock) scene, ali preslušavajući novi (da li je to novo?!) album (je li to uopće album?!, pitanje je sad…), jasno je da Let 3 i dalje nema novih svježih ideja, već se radije drži reciklaže samih sebe.

Poanta ovog albuma jest obraditi svoje ranije hitove na nove načine, pa je to svojevrsna nepotrebna kompilacija jer većina pjesama nije ni približno dojmljiva kao originalne verzije. Na albumu se radilo godinama, što se moglo osjetiti i vidjeti s povremenim javljanjima u vidu video brojeva s mnogim poznatim izvođačima. Ti spotovi/singlovi su bili različite kvalitete, neki zanimljivi i inovativni, a neki jednostavno grozni. Točno takav je i sam album koji balansira od odličnog do brzopoteznog skipanja pjesama. Ali to je Let 3, ništa drugačije niti ne treba očekivati od njih.

Kad vidimo kakvi su bili na posljednja dva albuma “Kurcem do vjere / Thank You, Lord” (2013) i “Angela Merkel sere” (2016), jasno je da je ovo iskorak prema naprijed. Oba spomenuta albuma su grozna, nijedna pjesma nije zaživjela na koncertnim setlistama (osim povremeno “Omađijaj me”), pa je nešto poput “Mama ŠČ!” bilo neophodno potrebno da bend ne bi konstantno iznova svirao jedno te isto. Prava šteta je da ta pjesma nije spojena s nekim drugim potpuno novim pjesmama, nego s ovim obradama samih sebe, ali u ovogodišnjoj ŠČmaniji, vjerojatno su svi zaključili ‘bolje išta, nego ništa’, pa je rezultat ovaj album.

Ono što svakako treba istaknuti jesu gosti na ovom ‘albumu’. Ekipa je vrlo raznolika, od Tereze Kesovije, preko Vuce i Elija Piska do Harmonije Disonance… Preciznije ću o svim gostima u narednim odlomcima, ali sva ta raznolikost gostiju donijela je svojevrsnu zanimljivost albumu, iako su neki svoj posao odradili loše, a neki iznenađujuće odlično. Ukratko, ideja o albumu s hrpu gostiju je odlična, samo je šteta da su uzeli već postojeće pjesme, pa su neke nepovratno osakaćene. Ali, krenimo redom.

O pjesmi “Mama ŠČ!” već je sve rečeno, to je odlična politička pjesma s jasnom konotacijom o čemu se radi, a zapravo sve zapakirano u jedan eksplozivan rock komad od dvije i pol minute. Od albuma “Bombardiranje Srbije i Čačka” nisu imali toliko jasno složenu pjesmu kojoj je unaprijed bilo zapisano da će biti hit svih hitova. Nadam se da će to biti dio neke rock opere o čemu se pričalo, svi mi zaslužujemo (još barem) jedan takav album Leta 3.

“Golub Dinko” postala je “Golub Vaso”, a u njoj je gost ni više ni manje nego Vuco. Pjesmu smo mogli upoznati još 2019. godine kad je izvorno objavljena i tad se činilo kako bi možda album s ovakvim obradama pjesama imao smisla. Ovo je ipak jedna od iznimaka na albumu, pjesma koja je u ovoj verziji bolja od originala (naravno, ako se mene pita), a Vuco je odlično odradio svoje dionice.

Mash-up “Malo san maka/Glavanovo” ostavljena je u nekoj remiks verziji koja je baš ‘tvrda’ za klubove. Prvo ugošćivanje TBF-a ovdje je možda malo previše isforsirano, a na kraju mi sve djeluje kao da je Vojko V remiksirao. Ukratko, za mene ovo nikako ne bi mogla biti regularna pjesma nekog ‘normalnog albuma’, ma koliko god volio Let 3 i TBF…

Ako je prethodna pjesma poljuljala album, sljedeća “Riječke pičke” zakucala je. Na njoj gostuje Marina Perazić, te je sve prilagođeno njenom ‘originalnom’ zvuku kakvog je svirala na početku karijere. Rezultat je trash dance pop pjesma zbog koje sam si morao pustiti originalnu verziju pjesme 26 puta zaredom da isperem ovu grozotu.

Mariachi band El combo gostuje u nekoliko pjesama, a “Tišu” jedna je od njih. Tu se obradila pjesma “Šuti moj dječače plavi” grupe Novi Fosili i to na šatrovački. Pjesma je zanimljiva jer je potpuno neuobičajena i obrađena na drugačiji način.

Jedan od najvećih razočaranja na albumu je “Profesor Jakov”. Sve kreće Harmonijom disonance koja je na svoj način a la Lado otpjevala dio pjesme, što je potpuno odvojeno od ostatka pjesme koji nije doživio pretjeranu promjenu, osim što pjeva Alen Vitasović koji je najslabija karika ovog singla. Koliko god volio i Vitasovića s početka karijere, napravio je sličan efekt kao Marina koju pjesmu ranije… Jednostavno, previše volim te pjesme da ih čujem u ovakvim verzijama…

I onda Elio Pisak. Da sam morao pogađati koju pjesmu će Elio pjevati, rekao bih “Tazi Tazi”. I to je odlična kombinacija. Zabavna u najmanju ruku. Naravno, i to nije u rangu originala, ali nije ni toliko loša, baš zvuči kao kaver verzija kakvu bi Elio mogao izvoditi na svojim koncertima.

Iz dosadašnjeg teksta jasno se vidi da neke pjesme volim previše da bih mogao slušati ovakve verzije… Jedna od Top 5 pjesama mi je “Drama”, a na svu sreću, ovdje nemam nikakvu dramu s “Dramom”. Ako bi tražio najuspjeliju pjesmu na ovom izdanju (ne računajući naravno “Mama ŠČ!”), to bi bila ova pjesma. Pomalo grub vokal Alke Vuice baš se odlično uklopio u pjesmu, te fino reže kroz nju.

Drugo gostovanje TBF je u “Izgubljeni”, a ona djeluje kao dobra mariachi zafrkancija (opet su tu gostovali stalni El combo) uz TBF repanje koje malo razbija britkost pjesme. Neizbježna “Ciklama” dobila je novu uvrnutu verziju koja je baš iritantna.

Za sam kraj ostavili su epohalnu “Sam u vodi” s Terezom Kesovijom. Ako su sva druga gostovanja koliko toliko logična iz raznoraznih kombinacija, tako je ovo bilo iznenađenje od samog početka, od kad sam prvi put čuo pjesmu. Tereza ovdje nije ‘sama u vodi’ već briljira u kombinaciji s Letom 3, te slobodno mogu reći da mi je ova pjesma najveće iznenađenje jer briljira u svakom svom tonu, svih 9+ minuta, na njoj je baš sve leglo kako treba.

Prilikom povlačenja crte jasno se može vidjeti ukupni rezultat – neke pjesme su dobile interesantne nove verzije, većina njih nije niti blizu originala, dok nekoliko njih je jednostavno grozno i neslušljivo. I naravno, “Mama ŠČ!” koja tu ne pripada po ničemu, osim što bi bilo nelogično da najveći hit u zadnjih skoro 20 godina nije na ‘novom albumu’, a očito novih ‘pravih’ pjesama još nema (kako ih i nema još od daleke 2005.).

Kad je sve tako posloženo, postavlja se pitanje ‘čemu sve ovo?!’. No, treba iskoristiti val ŠČmanije, iako si svjestan da ne nudiš dovoljno intrigantan materijal. A album “ŠČ” to svakako nije, niti je intrigantan, niti je nov, niti je odveć zanimljiv i najvećim fanovima… Ali se ipak nadam da će cijela ta ŠČ hajka biti baza za neke nove pjesme, pa da barem nekoliko njih postanu klasici kao “Mama ŠČ!”. Zaslužili smo to i mi fanovi, a bome i sam bend koji se proteklih godina re-inventirao na svim područjima, te zagospodario medijskim prostorom kao nikad do sad. Ponavljam, 2005. je jako daleko, a “Mama ŠČ!” je pokazala da bend i dalje ima dinamita u sebi za isporučiti pravu pjesmu, a ne ove pizdarije koje rade od tada.