KUKU$ “The Lost Files”: Recenzija NFT albuma koji je izašao u samo 50 primjeraka

Od „Flexikona“, preko „Anđela i bombona“, uz još poneki album, veliki KUKU$ došao je do jednog od izdanja kojim će proslaviti deset godina svoga djelovanja. Njihov NFT album „The Lost Files“ prvo je trap izdanje na Balkanu objavljenu u tom obliku, a s obzirom na to album nije objavljen kako je to uobičajeno, na streaming servisima, „The Lost Files“ dostupan je samo pravim obožavateljima sastava koji su spremni izdvojiti 0.5 SOL za pjesmu, što je otprilike, ako je vjerovati internetskom pregledniku, nešto više od deset eura. Pomnoži li se deset pjesama s njihovom cijenom, od deset eura, dolazimo do zaključka da album koji upravo stoji pred nama, vrijedi nešto više od 100 eura. Osim toga, KUKU$-ovci su svaku pjesmu ograničili na samo 50 primjeraka, što u prijevodu znači da samo 500 ljudi ima pristup albumu. Pod krilima Uptown Recordsa, pjesme su objavljene uz različite vizuale za koje je zaslužan Marko Dješka, a jedna je od njih, „Nemaš blage“, dostupna i na YouTubeu. „The Lost Files“ sadrži neobjavljene pjesme iz različitih razdoblja benda.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli KUKU$ (@kukus.tv)

Nostalgični ugođaj starog KUKU$-a započinje već poznatom melodijom, onom iz kultne pjesme „Mama napokon sam uspio“. U KUKU$-ovoj verziji, melodija kao dom prihvaća versove pjesme „Vrh“ koji se, u već poznatom zvukovnom okruženju, čine potpuno prirodno. Prvi vokali koji se čuju jesu oni Hiljsona Mandele, lagano uronjeni u more autotunea, nakon čega se na njega nastavlja Goca R.I.P koji slušatelja vraća u vrijeme starijih izdanja sastava. Za razliku od novijih KUKU$-ovih pjesama, poput „Nema pravila“ ili „Najjači će ostat“, „Vrh“ vraća u sferu KUKU$-a kad je stvorena glazba više naginjala repu, nego pop pjesmi. Potencijalnu monotoniju, sastav lomi ubacivanjem dionice Hiljsona Mandele u kojoj on pjeva sporije i zavlači riječi. Odmah iza „Vrha“, stoji „Nemaš blage“, jedina dostupna masi na slušanje. Već sam uvod pjesme prikazuje smirujuću atmosferu koja će se provlačiti kroz cijeli „Nemaš blage“. Šlag na tortu definitivno je refren, koji ponovo, otkriva vrhunski i uhu izrazito ugodan glas Hiljsona Mandele. Ispreplitanje versova koji bi se mogli smjestiti u sam početak sastava i nešto melodičnijeg refrena ispada kao odlično rješenje za pjesmu „Nemaš blage“.

Nakon što su Bonnie i Cylde Rastu inspirirali za pjesmu, isto su učinili i KUKU$-u jer na trećem mjestu „The Lost Files“ stoji upravo pjesma „Bonnie&Cylde“. „Bonnie&Cylde“ obilježava dobar ritam i zvučnost, no u slušatelju jednostavno ne izaziva pretjerano oduševljenje. Iako zvuk nazvan po američkim kriminalcima ne fascinira slušatelja, on daje jasnu presliku izrazito dobre suradnje Hiljsona i Goce koji doslovno nadopunjuju jedan drugoga. „Majka mog djeteta“ zbog svoje je bizarnosti uzela sav show ovoga izdanja. Klavirski zvuk na koji se Hilje veže lijenim repanjem u kojem govori o „curi s debelom guzom koja će postati majka njegovog djeteta“ doista zabavi slušatelja. Dramatični beat kao da pokušava prekriti liričku neozbiljnost začinjenu vrlo seksualnim i eksplicitnim stihovima. Uvod se ponavlja nekoliko puta tijekom iste što tijelo pjesme uzdiže iz prosjeka. Pjesma slične teme jest i „Tamagotchi“. „Tamagotchi“ se sastoji od izrazito kvalitetnog uvoda koji je na sebe preuzeo Goca. Goca pjesmu izvodi znatno iskrenije i emotivnije, nego što je to slučaj kod Hiljeta zbog čega se dvojac pomalo razilazi u toj pjesmi. Samim time, „Tamagotci“ kao da sadrži dva različita ugođaja koji bi se mogli odvojiti na dvije zasebne pjesme. Bez obzira na to što Hilje i Goca šalju drugačije signale, sluša li se pjesma kao masa, ona zvuči zadovoljavajuće i ne razočarava. U svakom slučaju, Goca je ovdje zasjao, a verzija pjesme u kojoj se u potpunosti zadržava njegova razgoljenost i iskrenost, zasigurno bi bila vrhunsko djelo u sferi domaćih trap balada.

Nakon navale pjesama o muško – ženskim odnosima, KUKU$ se vraća na put nabrijanog sastava. Treba li se „Ko je mi nismo“ usporediti s nekom od starijih pjesama, dakako bi to bila neka iz razdoblja „Anđela i bombona“. „Ko je mi nismo“ jest pjesma o kakvoj bi obožavatelji starog KUKU$-a sanjali. Sastav se bavi nezaobilaznim temama droga, oružja, policije i žena, a način repanja instantno vraća u razdoblje vulgarnih i opasnih KUKU$-ovaca. Cijela situacija s pjesmom završava ubacivanjem beata koji prati pjesmu „Bratec Martin“. „Na meti“ stvara slični ugođaj, no ona ipak dolazi s dozom monotonosti. Beat ne doprinosi zanimljivosti pjesme, već ga potvrđuje. Kao što je očito iz naslova, KUKU$-ovci se obraćaju hejterima i ljudima koji ih imaju na meti. Osma s izdanja, „NWO“, također njeguje staloženiji, opasniji, bezobrazniji i nabrijaniji zvuk KUKU$-a. U korist pjesme ide i nešto drugačiji beat SF zvuka koji nadopunjuje neočekivane rime, poput: „Ljudi me cijene više od bračkoga mramora“, koje članovi KUKU$-a izgovaraju.

Posljednje dvije koje je KUKU$ smjestio na „The Lost Files“ jesu „Wow“ i „Gang $h!t“. Obje pjesme očito su iz nekih starijih razdoblja sastava. „Wow“ se sastoji od poprilično uobičajenog beata na koji su nalijepljeni rap versovi obilježeni temama o travi i ženama. „Gang $h!t“, s druge strane, zvuči nešto inovativnije, a već je sam uvod sastavljen od čudnih zvukova koje je teško uopće opisati riječima. U istom je tonu i ostatak pjesme, a tematski se također ne uzdiže visoko, već ponovo opjevavaju travu, žene i odnose s njima.

„The Lost Files“ djelo je, koje u svojoj cijelosti, košta nešto više od 100 eura što je izrazito visok iznos za jedan album. Pjesme poput „Majka mog djeteta“, „Tamagotchi“ ili „Vrh“ doista su vrijedne novaca koji se za njih traži, ali pogleda li se na tu cijenu s perspektive tinejdžera koji su im ciljana publika, desetak eura daleko premašuje njihov budžet. Nasreću, KUKU$ je, povodom desete godišnjice, najavio još jedan album koji će na slušanje biti dostupan svima. U svakom slučaju, KUKU$-ovci su pred nas servirali jedno simpatično putovanje u prošlost koje se tek svojim ponekim dijelovima vraća u nešto noviju povijest, dok još uvijek većinom korača jednim pravim zlatnim razdobljem sastava. Kakav će zvuk njegovati novi KUKU$, hoće li iduće izdanje nadmašiti, za slušatelja vjerojatno najskuplje domaće trap izdanje i što će dečki s ‘Šnjevke iduće predstaviti publici, vrijedi pričekati. Kako god bilo, „The Lost Files“ otkrio je neke stare dragulje, neke koji izazivaju manje oduševljenje i one čije smo snippete slušali godinama.