Kržljava i neinventivna pakost

    627

    Terrorblade

    Of Malice And Evil

    Datum izdanja: 15.11.2013.

    Izdavač: Bret Hard Records / SAOL

    Žanr: Thrash Metal

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. A Thundereous Day
    2. Evil and Malice
    3. Try To Follow
    4. Gates of Hell
    5. Prometheus
    6. Time To Die
    7. Wings of Death
    8. Raw War Madness
    9. Wiedertäufer
    10. World is Broken

    Nakon dva dema, dva EP-a i devet godina postojanja, njemački thrash metal sastav Terroblade napokon se dokotrljao i do debitantskog albuma.

    I sve je tu manje-više na mjestu, napravljeno po nekakvim thrash obrascima-standardima, sa zavidnom dozom bijesa, agresivnosti, živahnosti, himnično-nosivim refrenima s višeglasnim izvedbama, energičnim bubnjanjima, šibajućim riffovima, razljućenim vokalima… Ali, ulaskom u ‘srž problema’, otkriva se kako sve to djeluje pomalo kržljavo i nedoraslo, a istovremeno dosadno, neinventivno, katkad i preposesivno.

    Thrash metal kao pravac jeste dobrim dijelom ograničen, no ipak, i u njemu se može naći dovoljno širine i svježine da albumi djeluju zanimljivo, napeto i osvježavajuće. U ovome je to poprilično teško pronaći. Produkcija je poluproizvod, vokali najčešće indiferentni, nedovoljno konkretni i razdražljivi spram uglavnom jednoličnih, generičkih heavy/thrash riffova i živčanih solaža. Polu-sintetizirani bubnjevi tek su nešto malo zanimljiviji s pokojim standardiziranim dinamičnijim prijelazom ili brzim duplim pedalama, a angažman bas gitara u početnim dijelovima nekih pjesama vrlo brzo prestaje biti zanimljiv.

    Slušajući ubrzanije “Gates of Hell“, “Wings of Death” i “Raw War Madness” s refrenskim višeglasjima kao jednom od glavnih karakteristika, thrasheri bi eventualno mogli uzdignuti obrve, a “Prometheus” je malo zanimljivija, atmosferičnija, melodičnija stvar s upečatljivijim solažom bas gitare.

    Muziku podržava

    Naglašenijeg sola bas gitare ima i u uvodnom dijelu energične “Time To Die“, u sličnim omjerima kao i u odjavnoj “World is Broken“, gdje bas kolaborira sa akustikama, pjesmi srednjeg i umjerenijih ritmova, također jednoj od onih s izraženijom atmosferičnošću, više melodijskog izražavanja i nešto malo više neukrotivosti u vokalima, te nešto brutalnijih, deathu naklonjenijih formi.

    Svjesni smo da je njemačka thrash scena moćna, utjecajna gotovo kao i američka, da naprosto mami nove bendove koji joj ne mogu odoljeti, a da se ne oprobaju, ali nije baš to tako jednostavno kako se možda čini i svaki koji se pozabavi tim metalnim subžanrom ne može biti dobar. Dakako, svakome kome god se može treba dati prigodu, svakoga treba nagraditi/pohvaliti za njegov trud, ali mnogi bi se trebali iskreno zapitati ‘šta je nama ovo trebalo’?

    Muziku podržava