Primarni uzlet mržnje

    892

    Hate Force One

    Wave Of Destruction

    Datum izdanja: 21.06.2013.

    Izdavač: Bret Hard Records / SAOL

    Žanr: Death Metal

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Wave of Destruction
    2. Death Roll
    3. Voices
    4. Payback
    5. Face The Mirror
    6. Before the War
    7. Warfare
    8. The Joker
    9. Sick Philosphy
    10. New Zombiefield

    Na već odavno preplavljenoj kompletnoj svjetskoj metal sceni, neovisno o kojem se podžanru radi, svako malo pojavi se novi bend s prvim potpisanim profesionalnim ugovorom i prvim studijskim albumom.

    Važan ‘detalj’ nakon kojeg mladi bendovi iz demo faze prelaze u
    ‘profesionalce’ i počinju se za ozbiljno baviti glazbom i svim onim na
    što ih prvi ugovor obvezuje.Ovaj bend je death petorka iz Njemačke, na sceni su od 2008. godine, koliko-toliko najpoznatiji član im je gitarist Matthias, bivši povremeni član sastava Misery Speaks, a prvi album im se sastoji od deset pjesama. Žestokih, moćnih, energičnih, te tu i tamo gitarski melodičnih. Vokalno je kombiniran između growl dionica i screamanja, s naglaskom na growl, dok screamovi uglavnom dolaze do izražaja na predrefrenu ili pak refrenu.

    Prvo što upada u uši odmah u prvoj pjesmi “Wave of Destruction” jest guturalni krik proizveden od strane pjevača Alexa, koji neizmjerno podsjeća na kontroverznog Glena Bentona iz Deicide. Pjesma je brza, žestoka, riffovi čvrsti, upečatljivi kao i brze bubnjarske rasturačke dionice, odlična za otvaranje albuma i live nastupa, po uzoru na gomilu death metal bendova s početka devedesetih kojima je prva pjesma na albumu obično bivala ubitačno brza.

    Muziku podržava

    Death Roll” je interesantna po tome što osim brzine i nabijanja, do izražaja dolazi bas gitara sa svojim solo momentima, s malo tehniciranja i naglašenih distorzija. Gotovo sve pjesme traju preko tri minute, s izuzetkom “Payback” koja je nešto kraća, a uz kombinirano pjevanje, do izražaja dolaze i melodične gitarske dionice, te malo ‘previravanja’ u tempu.

    Warfare” je poletna, lepršava, čvrsta, puna različitih riffova, te refrena punog screama, dok “Sick Philosophy” započinje prijelazom na bubnjevima, gitare se mijenjaju iz melodioznih dionica u čvrste moćne riffove skupa s momentima blasta na bubnjevima.

    Činjenica koja raduje jest da danas postoji mnoštvo bendova koji su tek zakoračili na scenu, a svojim prvim uratkom djeluju izuzetno ozbiljno i upečatljivo, te zaslužuju da se na njih obrati pažnja, da ih se posluša ili pogleda na nekom festivalu. Hate Force One zasigurno je jedan od njih.

    Muziku podržava