Kampiranje pjevačice The Cardigansa

U glazbenom svijetu postoji trend da većina glazbenika iz uspješnih i onih manje uspješnih bendova prije ili kasnije okuša sreću u solo vodama. Primjera za to ima pregršt; od Johna Lennona, Mick Jaggera, Thom Yorka pa nadalje.

Svaki veliki bend izbaci i jednog kvalitetnog solo izvođača. Prvak u
tom trendu u nas je Vuco koji je, doduše, to obavio u obrnutom smjeru:
prvo se probio solo pa onda osnovao Živo blato, ali nema veze, i to se
broji.

Tako je i Nina Persson, u javnosti poznatija kao pjevačica švedskih The Cardigansa, 2001. godine oformila solo projekt simbolično nazivan A Camp. Da se zaista radi o predahu od rockerski nastrojenih The Cardigansa, može se zaključiti već nakon preslušavanja prve pjesme koja svojom sladunjavošću i akustičnošću totalno odudara od Nininog matičnog benda.

Prvi album jedinstveno nazvan “A Camp” izbacio je i jedan hit singl “I Can Buy You” koji je dugo gospodario radijskim eterom, a spot se neprestano vrtio na MTV-u.

Nina se nakon uspješnog solo projekta vratila u ‘kolotečinu’ The Cardigansa da bi se 2008. ponovno vratila A Campu. Htjela je snimiti album koji ni po čemu neće biti sličan The Cardigansima, niti prvom albumu A Campa.

Uspjeh je samo polovičan jer se glazbeno ponovno uspjela odvojiti od The Cardigansa, ali ne toliko i od debitantskog albuma, dok joj njen specifičan vokal ne dopušta nikakav odmak od same sebe; pa čak i da zapjeva u već spomenutom Živom blatu ljudi bi i dalje mislili da su to zapravo The Cardigansi.

Već u uvodnoj “The Crowning” jasno je da je Nina u ovom projektu glavnu pozornost usmjerila na svoj specifičan vokal koji često u The Cardigansima ostaje u drugom planu. Pjesma je idealna za nedjeljno mamurno jutro jer svojom nenametljivom atmosferom djeluje relaksirajuće na slušne organe.

Prvi singl “Stranger Than Jesus” tipična je zarazna pjesma sa sladunjavim refrenom snimljena da zainteresira i privuče potencijalne slušatelje. U pjesmi “Love Has Left The Room” najviše se približila ranijim radovima The Cardigansa iako u pjesmi i dalje prevladava retro atmosfera ’60-ih.

“Golden Teeth And Silver Medals“, otpjevana s Niccolai Dungerom, najljepša je pjesma na albumu prvenstveno zbog melankolične, sentimentalne pa čak na trenutke i psihodelične atmosfere. “Here Are Many Wild Animals” svojevrsna je Ninina posveta Africi gdje se pripremala za snimanje ovog albuma koji zatvaraju melankolična “It’s Not Easy To Be Human” te retro laganica “The Weed Got Here First“.

Unatoč konstantnoj komercijalnoj noti koja se provlači i dominira pjesmama, album ipak nije do kraja upečatljiv pa će nakon nekoliko preslušavanja završiti u nekoj zaboravljenoj ladici jer ovaj album, za razliku od nekog The Cardigansa, nije ponudio ništa vrijedno ponovnog preslušavanja.

Ako je Nini ovo bio prijeko potreban odmor od matičnog benda, nadam se da se odmorila i da ćemo uskoro moći čuti i neki novi album The Cardigansa.