Još jedanput s osjećajima

Nakon što je količina njihovih albuma prodanih širom svijeta dosegla brojku od pet milijuna, a DVD “Soulmates Never Die” sa 200 000 prodanih primjeraka postao najviše prodavan Virginov DVD ikad, Placebo je odlučio izdati kolekciju svojih dosadašnjih singlova. Malo neuobičajeno za bend koji ima svega četiri regularna albuma, ali potencijalna materijalna dobit je ovdje zasigurno bila presudan faktor.

Što u većini slučajeva prezirem, ali kolekcija singlova ipak zvuči bolje nego izdavanje nekakve ‘Best Of ‘ kompilacije nakon deset godina nepostojanja. A pogotovo zvuči dobro kada čujete i bonus pjesme bez kojih ovaj album ne bi djelovao tako svježe i zanimljivo. No, krenimo redom.

Sa svakog albuma odabrana su po četiri singla (ispao je jedino “Come Home” sa prvog albuma), a pjesme su poredane kronološki pri čemu se jako lijepo može pratiti napredak u pisanju pjesama, pogotovo u odnosu spram prvog albuma. Album otvara simpatična “36 Degrees” (prosječna temperature ljudskog tijela je 37,5 stupnjeva i Placebo preporučuju svakome da piju puno vode kako se ne bi pregrijali). Slijede “Teenage Angst” i “Nancy Boy” koji je bio i prvi singl Placeba davne 1996., te uvjerljivo najbolja stvar sa prvog albuma, “Bruise Pristine”, koja je vjerojatno stvorena samo da slama ona slabija srca.

Prvi album dao je naslutiti sve potencijale ove britansko-švedske trojke, ali da im sljedeći album nije ispao genijalan, teško da bi se danas itko sjećao onog plačljivka s omota prvog albuma. “Without You I’m Nothing” najbolje je i najzrelije ostvarenje Placeba, a megahit koji ih je lansirao u orbit brit-pop slave bio je “Every You, Every Me”, koji je ujedno izašao i na soundtracku remakea “Opasnih veza”. S jedne strane nježnost jedne “Pure Morning” ili pak poniranje u dolinu boli na “Without You I’m Nothing” ostavljaju dojam da Weltschmerz još nikada nije zvučao tako lijepo. I zato vas ne treba čuditi da je i jedan David Bowie veliki fan Placeba, te je verzija “Without You I’m Nothing” upravo ona na kojoj gostuje i njegov glas. Iako su s ovog albuma skinuta samo četiri singla, bilo bi nepravedno ne spomenuti i ostale stvari, pa je tako velika šteta što među singlove nije uvrštena “Burger Queen” koja zauzima posebno mjesto na mojoj best of listi, a kad Brian već tako dobro pjeva na francuskom (znate da je odrastao u Luxembourgu), mogli su nam ponuditi i francusku verziju.

“Black Market Music” bio je spoj mračnijih stvari (“Taste In Men”) i komercijalnih hitova (“Slave To The Wage“, “Special K”), a bend se (uz nepotrebno i promašeno koketiranje s rapom) malo odmakao od brit-popa i približio se rokerskijem zvuku.

I onda na red dolazi i zadnji album (“Sleeping With Ghosts“) u kojem se suočavaju sa duhovima i sjećanjima na prošle veze. U to doba su Placebo već bili velike zvijezde, pa su tako nastupali u pariškom Bercyju pred 18 000 fanatičnih Francuza, zajedno sa svojim velikim idolom Frank Blackom, čiju su stvar “Where Is My Mind” uvrstili i na svoj bonus album obrada. Prvi singl s ovog albuma bila je brza i euforična “Bitter End“, a svoje mjesto među odabranima našle su i “This Picture”, “Special Needs” i “English Summer Rain”.

I sad dolazimo do onoga zbog čega se isplati kupiti ovaj album čak i u slučaju da ne volite kompilacije i da već posjedujete sve albume Placeba – tri nove stvari: “I do“, prva ljubavna pjesma Placeba (navodno su se godinama ustručavali napraviti ljubavnu stvar), inspirirana radovima Neu! i Laurie Anderson, “Twenty Years” sa predivnim tekstom i melodijom, ujedno i singl koji je prethodio izlasku albuma, te “Protege Moi“, francuska verzija “Protect Me From What I Want” koja je dosad bila dostupna samo na francuskom tržištu i bombon nad bombonima kakav je mogao izaći samo iz usta Briana Molka i za koju će vam biti dovoljno jedno slušanje pa da se utopite u njenoj čarobnoj melodiji, a sexy francuski naglasak da ne spominjem…

Osim ovog regularnog izdanja, postoji i special edition koji još sadrži i 10 remixeva nekih od ovih singlova (onih remixeva koje bend posebno voli), a na DVD izdanju nalaze se još promo videospotovi, ekskluzivan intervju s bendom povodom izdavanja ovog albuma (“Care In The Community”), te live pjesme sa turneja.

Ne znam da li je razlog taj što Placebo volim zato što oni vole Pixiese, ili zato što su mi se sve lijepe stvari u životu desile uz “Every You, Every Me” ili pak zato što su oni jedan od rijetkih bendova koji je došao u Hrvatsku u trenutku kada je bio aktualan, a ne sa delayem od kojih 15 godina, ali ja sam neopisivo zakačena na njih od samog početka, a to neće mimoići ni ovaj album koji (kao i svi ostali albumi Placeba) definitivno zaslužuje biti u svakoj alternativnoj fonoteci.