Jednostavne pjesme za teške trenutke

Prije otprilike pet godina američki The Czars iz Denvera izdali su debi album “Before… But Longer” za etiketu Bella Union, iza koje stoji dvojac iz Coceteau Twinsa. Prvi singl s tog albuma bila je pjesma “Val”. Koja je poveznica između nje i ovog zadnjeg albuma, sastavljenog većinom od prije snimljenih obrada širokog raspona pop muzike od 1950-ih pa naovamo, koje su izdali kao B-strane službenih singleova?

Pa krenimo ovako. Cijelokupan opus na ovom albumu obrada izveden je i aranžiran u stilu da zvuči kao da nisu obrade, već autorska djela The Czarsa i njihovog gurua s jedinstvenim bariton glasom, Johna Granta. Ponekad se odmak od originala niti ne nazire, ali slušatelja kojeg baš ta akustična melankolija osvoji možda neće niti zanimati dublje istraživanje s ciljem otkrivanja izvora i originala otkud je sve krenulo.

Za jedan album obrada, moram reći da je ovaj nešto što se svakako može preporučiti. U vještoj igri koja se vrti oko delikatnosti sviranja instrumenata i onog još važnijeg, iskrenog pjevanja Johna Granta koji igra na karte emocija, postoji toliko pozadine, toliko dubine. A opet, sve se čini tako jednostavnim na prvi pogled. Međutim, tu je sakrivena sva čar albuma “Sorry I Made You Cry“.

Nije ni važno radi li se o obradi Abbe (“Angel Eyes“), Simona And Garfunkela (“For Emily“), Tima Buckleyja (“Song To The Siren“) ili Neila Sedake (“Where The Boys Are“), jer pjesme teku u povezanom slijedu, nadovezujući se međusobno kao suze koje mogu poteći iz onih malo sklonijih sentimantalnosti i plakanju za prošlim, boljim vremenima.

I da se vratim na ono s početka – poveznicu prvog i ovog albuma. Chet Bakerova “My Funny Valentine” u izvedbi The Czarsa traje malo dulje, a možda će vam se učiniti da drugi dio te pjesme Chet Baker 1950-ih nikad nije ni odsvirao.

Pa, u pravu ste, jer to je odlično uklopljena pjesma The Czarsa/Johna Granta s prvog albuma – “Val”. Tako su spojili dašak svojeg i posuđenog materijala, izjednačujući važnost povijesti i sadašnjosti. Nemam ništa protiv!

Dakle, shvatili ste – polagan, jednostavan, žalostan, melankoličan album. Iza slušanja ostavlja vas u zanimljivom raspoloženju. Gledali ste film “Diplomac”, a sigurno i serije “Twin Peaks”?! Probajte zamislit kakvo vam je raspoloženje nakon svakog od njih. Ovo je negdje između…