Jebeš groove, buraz!

    1443

    Cavalera Conspiracy

    Pandemonium

    Datum izdanja: 03.11.2014.

    Izdavač: Napalm Records

    Žanr: Grindcore, Metal

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Babylonian Pandemonium
    2. Banzai Kamikaze
    3. Scum
    4. I, Barbarian
    5. Cramunhao
    6. Apex Predator
    7. Insurrection
    8. Not Losing the Edge
    9. Father of Hate
    10. The Crucible
    11. Deus Ex Machina
    12. Porra

    Po deveti put u životu treba započeti nešto što je obilježio djed metal scene – Max Cavalera. Neumorni i neuredni bradonja apsolutno svaku sekundu svog života podredio je albumima, turnejama, gostovanjima, intervjuima i svemu što okružuje nemilosrdni muzički biznis.

    Tako je ove godine već izbacio Killer Be Killed, odličan projekt s ekipom iz Mastodona, Dillinger Escape Plana i The Mars Volte, prošle je izbacio zadnji Soulfly (i već najavio sljedeći, zar ste sumnjali?!), a prije tri zadnje izdanje svog bratskog benda s Igorom (ili Iggorom, kako mu se zadnje vrijeme voli tipkati).

    Cavalera Conspiracy vjerojatno je idealan projekt za obojicu. Što god radili u životu, a bez da ih itko na to tjera, dovoljno je da nabacaju pokoji riff, odvrte brutalne bubnjeve i eto materijala za novi album nečega što nosi nepogrešivu etiketu – Cavalera.Max podosta dobro prati sve metalne trendove, pa je nakon nu-metal vremena i groovea, zadnje vrijeme podosta hrabar s bilo kakvom razinom žestine koju može smisliti. Death metal fore više nisu strane ni najmelodičnijim izdancima gitarističkih žanrova, a da se vrate još bliže brutalnim počecima svojeg Sepulturastog puta, odlučili su reći “Jebeš groove!” (tako se navodno trebao i zvati album) i zaploviti po najbržim grind i thrash vodama.

    “Pandemonium” je vjerojatno nešto najžešće od svega što su njih dvojica snimili od kada su odvojeni, a Nate Newton (basist iz Converge) i nezaobilazni Maxov ljubimac i virtuoz bez kojeg bi Maxove gitare zvučale nakaradno – Marc Rizzo, samo su dodatak priči koja je stvorila novih 12 pjesama i 50 minuta brutalnog metala. Uz svu kvalitetu koju je teško previdjeti, ipak ovdje ima nekih 20-ak minuta materijala previše.

    Muziku podržava

    No, to definitivno nije razlog da “Banzai Kamikaze” ne bude proglašen jednim od najboljih Cavalera riffova, ili “Babylonian Pandemonium” najbrutalnijim bubnjevima koje je Igor odsvirao zadnjih oho-ho godina. No, u isto vrijeme stvari govore dobro znanu priču – brutalan riff, bolesno brzi bubnjevi, pokoji solo i onda na refrenu 4 puta ponoviti ime pjesme. I nerijetko toliko dubokim horror growlom da čovjek pomisli da možda to ni nije današnji Max. A kad smo kod toga, na “The Crucible” mu je malo vokala posudio i basist Nate i donio potrebnu dozu zanimljivosti u ovu nesagledivu hrpu svega.

    Jedna od najzanimljivih i najkompletnijih je “I, Barbarian” koja je mirne duše mogla ime posuditi Schwarzeneggerovom bendu Austrian Death Machine, ali i podsjetiti na Nailbomb vremena. Pored nje može se staviti i “Cramunhao” s “Nintendo” solom na početku i povremeno komičnim idejama.

    No, to je ono što ionako prati Maxa kroz cijelu karijeru. “Fake messiah, Judgment day, Eternal fire, I see the omen, I see the evil” vjerojatno svaki fan zna otpjevati bez da je uopće čuo pjesmu, a “Not Losing the Edge” mirne duše može biti dijelom bilo kojeg od zadnjih nekoliko (a vjerojatno i sljedećih nekoliko) Soulfly albuma.

    Na “Porra” se vraća i onaj bizarni instrument s “Back to the Primitive”, a time i nasilno prisjećanje tribal vremena kada su zadnji put uzdrmali ama baš cijeli svijet – albumom “Roots”. No, tražiti egzotičnost u takvim elementima ionako je uvijek trebalo samo američkoj sceni. Mi u metal ionako možemo ubaciti svoje zborove, klape, tamburaše ili harmoniku.

    Uopće nije čudno što nakon Killer Be Killed ovo i nije toliko nadahnuto. Ali, kada odlučiš snimiti najbrži i najbrutalniji album karijere, ni ne preostaje ti previše prostora za nešto novo, pa to nije uopće neočekivano. Pretpostavljam da će prezime Cavalera uvijek imati dovoljno prostora da u bilo kojem trenutku pogode pokoju žicu onoga što baš treba metal svijetu. I s te strane, čuti pjesmu ili dvije s ovog album je automatski široki osmjeh na zadovoljnom i jednostavnom metal licu.

    Muziku podržava