Jako prosječno

Ovo su jako čudne i mučne recenzije. Jer, što se događa? S jedne strane imate bend iz Italije, bend koji gura svoju karijeru još tamo od 1998. i bend koji drži do svojih načela. To su pozitivne stvari koje im ipak treba priznati i uzeti u obzir, jer puno je teže skočiti iznad prosjeka kada nitko nije zainteresiran za nove bendove iz svjetske metal periferije.

S druge pak strane to je bend koji je snimio album još prije dvije godine, a na svjetla svijeta došao je tek sada, album koji ne nosi ništa novo, i album koji nije loš ako volite nu-metal, ali ipak jedva čekate da završi i da u player stavite neke svoje već provjerene adute.

Glazba kakvu su prikazali na svom albumu ima jako kratku budućnost i oni se očito toga ne boje. Svjesni su da je to Max Cavalera na čelu nekakvog jednostavnijeg Fear Factoryja, možda povremeno Slipknota i nekih nu-breed pokušaja. Naravno da je dobar zvuk ovdje, dečki super sviraju, od sola na gitari bježe u širokom luku, a bubnjevi se orijentiraju na duplu bas pedalu. Pjevač dobro pjeva, ali zbilja povremeno, jer se većinom koncentrira na gnjevan-na-cio-svijet vokal.

Možda je ovdje jasno da sam čak i ja, čovjek koji je bio jako izložen počecima i razvoju nu-metala, svjestan da polako stiže kraj (barem kada se radi o ovoj današnjoj verziji). Soulfly i Fear Factory žive na staroj slavi, a novi bend temeljen na njihovoj ostavštini danas jednostavno ima šanse koliko i naš nogometni klub da zaigra finale Lige prvaka (i da ga osvoji, po mogućnosti).

Možda se u svemu može pronaći neki zanimljiv dio kao npr. pjesma “2.0 JTD” s dugim laganim nekarakterističnim dijelom i klavirom vođena metal laganica “Crystal“. One su ovdje spomenute samo kao iznimke na ovom albumu, jer se ostatak svodi na pokoju metal-core kiticu, na ratničke ritmove, na isprekidane gitare, puno ritma i jako malo melodije.

Ja sigurno više nikada neću imati prilike čuti ovaj bend. Sam ga neću stavljati u CD player, a baš da ću ga čuti na nekakvoj metal slušaoni u nekom klubu, čisto sumnjam. Ima ljudi koji manijakalno obožavaju ovakve stvari, ali tim ljudima garantiram da i na našoj underground sceni (koliko god bila u gadnoj situaciji) postoji puno boljih, originalnijih i zanimljivijih bendova.

Dok ih ne otkrijete, poklanjam ovaj album nekome zainteresiranijem od mene.